Društvo

UMHCG: Država mora da prestane da ograničava prava osoba sa invaliditetom

Širom Evrope danas se obilježava Evropski dan samostalnog života, koji je 2014. godine ustanovila Evropska mreža za samostalni život.

Foto: UMHCG
Foto: UMHCG

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore ovaj datum već 12 godina obilježava kroz različite aktivnosti – od događaja na Trgu nezavisnosti, konferencija i manifestacija, do promotivnih kampanja i filmova. Ove, kao i prošle godine odlučili smo da ne ostanemo na obilježavanju jednog dana, već da sprovedemo niz aktivnosti koje će trajati duži vremenski period.

Kampanju pod sloganom Nema više izgovora – sad je vrijeme za nas! započeli smo prošle sedmice u Nikšiću Simulacijom kretanja uz pomoć pomagala i asistivnih tehnologija. U narednom periodu planiramo performans, grupno savjetovalište za žene s invaliditetom, tri foruma o značaju jedinstvenog vještačenja invaliditeta, Školu samostalnog života, kao i druge aktivnosti.

Imajući u vidu da se svakog trećeg četvrtka u maju obilježava i Globalni dan svijesti o pristupačnosti, koji se ove godine simbolično poklapa sa Danom nezavisnosti Crne Gore, organizovaćemo i jednodnevnu edukaciju o pristupačnosti objekata, sa fokusom na zakonske obaveze i posljedice njihovog nepoštovanja.

Međutim, uprkos svim aktivnostima, izražavamo ozbiljno nezadovoljstvo položajem osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. I pored više od dvije decenije strategija, zakona i programa, osobe s invaliditetom i dalje su segregisane, institucionalizovane i lišene kontrole nad sopstvenim životima.

Foto: UMHCG 
Foto: UMHCG 

Na stotine osoba boravi u rezidencijalnim ustanovama ili drugim restriktivnim i segregišućim okruženjima – često od najranijeg uzrasta i dugoročno – a taj broj se ne smanjuje, već kontinuirano raste, bez adekvatnog odgovora nadležnih institucija. Istovremeno, hiljade osoba ostaju izolovane u sopstvenim domovima, bez podrške neophodne za samostalan i dostojanstven život.

Posebno zabrinjava podatak da u Crnoj Gori i dalje ima više osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama nego na fakultetima, te približno koliko i na tržištu rada.

U pojedinim okruženjima i dalje se primjenjuju nedopustive i ponižavajuće prakse uskraćivanja seksualnih i reproduktivnih prava, uključujući prisilnu kontracepciju, sterilizaciju i hormonske terapije.

Personalna asistencija, kao ključni preduslov samostalnog života i pravo garantovano Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, ostaje nedostupna većini. Zakonski okvir je svjesno i namjerno postavljen restriktivno, sa neprihvatljivim kriterijumima, a pristup usluzi ograničen na mali broj korisnika. Posljedice su jasne – nastavak institucionalizacije, segregacije i isključenosti iz zajednice.

U posljednje dvije godine svjedočimo i zabrinjavajućim praksama sistemskog ograničavanja prava. Podsjećamo da je Vlada prošle godine pokušala umanjiti subvencije za zapošljavanje osoba s invaliditetom, dok se trenutno ograničenja sprovode kroz oblast socijalne i dječje zaštite svjesnim nepoštovanjem zakonskih rokova za ostvarivanje prava na materijalna davanja.

Takva praksa dovodi do lančanog uskraćivanja prava: bez ostvarenog dodatka za njegu i pomoć ili lične invalidnine, korisnici gube pristup i drugim pravima – od subvencija za osnovne troškove života do podrške za porodice.

Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na dodatak za njegu i pomoć, u periodu čekanja za ostvarivanje ovog prava, ne mogu ostvariti ni povlastice na putovanje, subvencije za vodu, struju, komunalije, uvećan dječji dodatak za dijete, ako je dijete korisnik i td. Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na ličnu invalidninu, pored svega prethodno navedenog, ne mogu ostvariti ni naknadu roditelja/staratelja korisnika lične invalidnine i tako dalje.

Zbog navedenog smo ubijeđeni da je namjerno stopiran redovan rad socijalno-ljekarskih komisija i pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite za manje od mjesec dana promijenjen dva puta. Nevedene prakse ne predstavljaju samo nedopustivr pravne vratolomije, kako smo ih tada okarakterisali, već namjerno, unaprijed planirano i smišljeno ostvarivanje budžetskih ušteda na štetu korisnika različitih prava u oblasti socijalne zaštite, praćeno izostankom političke, ljudske i moralne odgovornosti.

Kampanjom Nema više izgovora sad je vrijeme za nas! zato jasno poručujemo: svjesni smo namjera i postupanja nadležnih i nećemo ćutati na neprihvatljive prakse i ugnjetavanje osoba s invaliditetom i njihovih porodica.