UMHCG: Država mora da prestane da ograničava prava osoba sa invaliditetom

Širom Evrope danas se obilježava Evropski dan samostalnog života, koji je 2014. godine ustanovila Evropska mreža za samostalni život.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore ovaj datum već 12 godina obilježava kroz različite aktivnosti – od događaja na Trgu nezavisnosti, konferencija i manifestacija, do promotivnih kampanja i filmova. Ove, kao i prošle godine odlučili smo da ne ostanemo na obilježavanju jednog dana, već da sprovedemo niz aktivnosti koje će trajati duži vremenski period.

Kampanju pod sloganom Nema više izgovora – sad je vrijeme za nas! započeli smo prošle sedmice u Nikšiću Simulacijom kretanja uz pomoć pomagala i asistivnih tehnologija. U narednom periodu planiramo performans, grupno savjetovalište za žene s invaliditetom, tri foruma o značaju jedinstvenog vještačenja invaliditeta, Školu samostalnog života, kao i druge aktivnosti.

Imajući u vidu da se svakog trećeg četvrtka u maju obilježava i Globalni dan svijesti o pristupačnosti, koji se ove godine simbolično poklapa sa Danom nezavisnosti Crne Gore, organizovaćemo i jednodnevnu edukaciju o pristupačnosti objekata, sa fokusom na zakonske obaveze i posljedice njihovog nepoštovanja.

Međutim, uprkos svim aktivnostima, izražavamo ozbiljno nezadovoljstvo položajem osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. I pored više od dvije decenije strategija, zakona i programa, osobe s invaliditetom i dalje su segregisane, institucionalizovane i lišene kontrole nad sopstvenim životima.

Na stotine osoba boravi u rezidencijalnim ustanovama ili drugim restriktivnim i segregišućim okruženjima – često od najranijeg uzrasta i dugoročno – a taj broj se ne smanjuje, već kontinuirano raste, bez adekvatnog odgovora nadležnih institucija. Istovremeno, hiljade osoba ostaju izolovane u sopstvenim domovima, bez podrške neophodne za samostalan i dostojanstven život.

Posebno zabrinjava podatak da u Crnoj Gori i dalje ima više osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama nego na fakultetima, te približno koliko i na tržištu rada.

U pojedinim okruženjima i dalje se primjenjuju nedopustive i ponižavajuće prakse uskraćivanja seksualnih i reproduktivnih prava, uključujući prisilnu kontracepciju, sterilizaciju i hormonske terapije.

Personalna asistencija, kao ključni preduslov samostalnog života i pravo garantovano Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, ostaje nedostupna većini. Zakonski okvir je svjesno i namjerno postavljen restriktivno, sa neprihvatljivim kriterijumima, a pristup usluzi ograničen na mali broj korisnika. Posljedice su jasne – nastavak institucionalizacije, segregacije i isključenosti iz zajednice.

U posljednje dvije godine svjedočimo i zabrinjavajućim praksama sistemskog ograničavanja prava. Podsjećamo da je Vlada prošle godine pokušala umanjiti subvencije za zapošljavanje osoba s invaliditetom, dok se trenutno ograničenja sprovode kroz oblast socijalne i dječje zaštite svjesnim nepoštovanjem zakonskih rokova za ostvarivanje prava na materijalna davanja.

Takva praksa dovodi do lančanog uskraćivanja prava: bez ostvarenog dodatka za njegu i pomoć ili lične invalidnine, korisnici gube pristup i drugim pravima – od subvencija za osnovne troškove života do podrške za porodice.

Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na dodatak za njegu i pomoć, u periodu čekanja za ostvarivanje ovog prava, ne mogu ostvariti ni povlastice na putovanje, subvencije za vodu, struju, komunalije, uvećan dječji dodatak za dijete, ako je dijete korisnik i td. Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na ličnu invalidninu, pored svega prethodno navedenog, ne mogu ostvariti ni naknadu roditelja/staratelja korisnika lične invalidnine i tako dalje.

Zbog navedenog smo ubijeđeni da je namjerno stopiran redovan rad socijalno-ljekarskih komisija i pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite za manje od mjesec dana promijenjen dva puta. Nevedene prakse ne predstavljaju samo nedopustivr pravne vratolomije, kako smo ih tada okarakterisali, već namjerno, unaprijed planirano i smišljeno ostvarivanje budžetskih ušteda na štetu korisnika različitih prava u oblasti socijalne zaštite, praćeno izostankom političke, ljudske i moralne odgovornosti.

Kampanjom Nema više izgovora sad je vrijeme za nas! zato jasno poručujemo: svjesni smo namjera i postupanja nadležnih i nećemo ćutati na neprihvatljive prakse i ugnjetavanje osoba s invaliditetom i njihovih porodica.