Zbog čega je zlato izgubilo skoro petinu vrijednosti od početka rata u Iranu?

Zlato je poznato kao sigurno utočište, imovina u koju “se bježi” u kriznim vremenima, kada se očekuje da će novac, ali i druge vrste imovine kao na primjer akcije ili obveznice gubiti vrijednost.

Tada investitorima nije primarna zarada, pošto ulaganje u zlato ne nosi nikakav prinos, već očuvanje vrijednosti, piše Danas.

Međutim, posljednjih mjesec dana stvari ne funkcionišu tako. Naime, od 1. marta, baš od trenutka kada su SAD i Izrael napali Iran, cijena zlata krenula je nizbrdo. Iako rat na Bliskom istoku po pravilu vuče za sobom neki vid naftnog šoka, odnosno rast cijene nafte, što se i desilo, tržišta ne da nijesu reagovala kupovinom zlata, već naprotiv – prodajom.

Cijena fine unce zlata (28,35 grama) je 2. marta vrijedila 5.310 dolara, da bi uslijedio pad do 4.426 dolara 23. marta, pad od skoro 20 odsto. Poslednja dva dana cijena zlata se ponešto oporavila na 4.550 dolara.

Ono što ovu situaciju čini različitom od prethodnih je to što je posljednjih godinu dana cijena zlata ostvarila skoro pa nezabilježen rast. Tokom 2025. godine zlato je poskupilo za čak 65 odsto da bi 28. januara ove godine dostigla istorijski rekordnih 5.417 dolara.

Zapravo, cijena zlata skoro pa neprestano je rasla od kraja septembra 2022. godine. Od najniže vrijednosti tada do 29. januara ove godine zlato je dobilo čak 240 odsto na vrijednosti.

Nikola Stakić, univerzitetski profesor i portfolio menadžer upravo ukazuje na tu okolnost da je u prethodnom periodu cijena zlata rasta čak i više nego vrijednosti tehnoloških akcija, što nije uobičajeno.

„Priroda ove krize natjerala je centralne banke, investicione fondove i to naročito sa Bliskog istoka da likvidiraju, odnosno prodaju zlato, kako bi nadomjestili pad prihoda petrodolara“, objašnjava naš sagovornik.

Zlato je i dalje sigurno utočište, ali prema njegovim riječima, na kratak rok, svi žele da obezbijede gotovinu, jer vrijednost finansijske aktive, poput akcija, obveznica i neke berzanske robe pada.

„Osim toga koriste priliku i da unovče profite koje su ostvarili dosadašnjim rastom cijene zlata, jer ne treba zanemariti ogroman rast zlata u periodu prije ove krize“, napominje Stakić.

U ovoj situaciji zanimljivo je da više faktora djeluje na to da cijena zlata pada.

Mihailo Đurđević, potpredsjednik Senzal global equity fonda ističe da se radi o prirodnoj korekciji nakon velikog rasta cijene, ali i da nekoliko drugih faktora djeluje.

„Recimo Poljska centralna banka je saopštila da više neće kupovati zlato, već da će ga prodavati da bi kupovala naoružanje. Ako cijena nafte nastavi da raste i neke druge centralne banke biće prinuđene da prodaju zlato da bi kupovale naftu. Zlato se ne kupuje da bi se čuvalo zauvijek, već da bi se čuvala vrijednost imovine, ali se i prodaje kada su potrebna sredstva“, napominje on.

S druge strane, investitori traže ulaganja sa većim prinosima. Đurđević ukazuje da je dolar ojačao, kao i da su i porasli prinosi na američke obveznice, pa sada investitori ulažu u tu aktivu.

On ističe da za zlato važi i dalje da je to „ratna imovina“, koje predstavlja zaštitu da se cio sistem ne slomi.

U vremenima kada se predviđa kriza zlato jeste utočište, ali kada se događaj desi, kao što je sada rat u Iranu, onda se prodaje da bi se obezbijedio novac.

„Kako će ići dalje cijena zlata, teško je reći. Zavisi od daljih dešavanja. Recimo, ako bi sada rat prestao i smirile se cijene nafte i ako bi prestale tenzije između SAD i Kine, cijena zlata bi pala. Ali ako se i dalje nastavi sa konfliktima, onda može i da raste“, ocjenjuje Đurđević.