Zanatska komora apeluje na Skupštinu da vrati Vladi paket zakona o „Euro modelu“ zbog rizika po mikroprivredu

Zanatska komora Crne Gore uputila je apel Skupštini da Vladi vrati na ponovno razmatranje paket zakona za sprovođenje takozvanog „Euro modela”, upozoravajući da zanatstvo ne poznaje administrativnu uravnilovku i da se zarada u privatnom sektoru mora vezivati za stručnost, odgovornost i tržišnu vrijednost rada.

U detaljnoj analizi koju potpisuje izvršni direktor Zanatske komore, Boris Marđonović, poručuje se da mjesečna plata u javnoj upravi može biti zagarantovana, ali da prihod privatnog zanatlije nije i da vještačko podizanje donje granice bez rasta produktivnosti ugrožava opstanak hiljada malih radnji.

„Veća zarada nije sporna, iskusni majstori i sada primaju više. Sporno je da li Država treba da nametne uravnilovku za sve zaposlene podjednako bez obzira na stručnost i iskustvo. Zanatlije ne brane viši standard za zaposlene, brane da standard raste stvarno, ne vještački. Plate treba moći zaraditi na tržištu da bi se mogle isplaćivati trajno i zakonito. Zagarantovana plata koju firma ne može dati pomoćniku majstora ne štiti ga nimalo, nego ga dovodi u rizik da ostane i bez plate i bez posla“, naglasio je Marđonović.

Rast troškova i do 640 eura mjesečno po zaposlenom

Prema proračunima Komore, za zanatsko radno mjesto koje danas ima minimalnu neto zaradu od 600 eura, a po EURO MODELU prelazi na 1.250 eura predviđenih za srednje obrazovanje, ukupni mjesečni trošak poslodavca raste sa dosadašnjih 675,08 eura na 1.315,16 eura. To znači čist dodatni namet od oko 640 eura mjesečno, odnosno 7.681 euro godišnje po radnom mjestu.

Marđonović ističe da problem novog modela leži u tome što isti obrazovni prag ne mjeri stvarnu tržišnu vrijednost konkretnog rada.

„Isti obrazovni prag ne mjeri tržišnu vrijednost konkretnog rada. Iznos od 1.250 eura može biti premalo za dobrog varioca ili vrhunskog kuvara, a istovremeno neodrživ minimum za pomoćnog radnika u mikrofirmi koja nema prihod da ga finansira. Pomoćnik, kvalifikovani zanatlija i majstor mogu formalno pripadati istoj obrazovnoj kategoriji, a imati potpuno različite kompetencije, odgovornost i produktivnost“, upozorio je Marđonović.

Četiri od deset zanatlija već posluju sa gubitkom

Analitički presjek Registra zanatlija, koji obuhvata više od 39.000 subjekata od kojih je 94,1 odsto mikro preduzeća sa jednim do devet zaposlenih, pokazuje poražavajuće podatke o ekonomskoj snazi mikroprivrede. Prema finansijskim izvještajima za 2024. godinu, čak 39,8 odsto analiziranih subjekata poslovalo je sa minusom i prije ove najavljene reforme, pri čemu je medijana rezultata kod firmi sa jednim zaposlenim iznosila minus 515 eura.

Kako ističe Marđonović, rizik od prelaska u sivu zonu ili gašenja firmi je stvaran, posebno jer država paralelno nije ponudila adekvatne analize niti konsultacije sa privredom.

„Ovdje nisu u pitanju veliki sistemi sa rezervama kapitala i odjeljenjima finansija. U pitanju su radionice, saloni, servisi, pekare, restorani i porodične firme. Vlada računa da će rast zarada povećati potrošnju, ali ako se ta potrošnja usmjeri na uvoznu robu i energente, novac napušta domaći krug. Zato se ništa ne može tvrditi unaprijed — prvo podaci, onda dijalog, pa tek onda odluka“, poručio je izvršni direktor Komore.

Zahtjev za uvođenjem minimalne satnice i granskih ugovora

Umjesto tri fiksna zakonska minimuma prema nivou obrazovanja u privatnom sektoru, Zanatska komora traži da se sprovede SME test uticaja na mikropreduzeća, objave RIA i fiskalne analize, te da se umjesto minimalne mjesečne plate uvede zakonska minimalna satnica.

„Zanatstvo ne može riješiti problem tri zakonska minimuma prema obrazovanju. Potrebni su nam granski, odnosno tarifni ugovori koji će diferencirati zarade prema stvarnoj stručnoj kvalifikaciji i složenosti posla, od pomoćnog radnika do majstora. Država treba da definiše minimalnu satnicu, a ne platu u privatnoj privredi, te da prenese javna ovlašćenja za dualno obrazovanje i majstorske ispite na Komoru po uzoru na evropske sisteme. Cilj mora biti da se rad isplati, ali da majstorsko pismo postane jedino mjerilo rasta zarada“, zaključio je Marđonović.