Merin Smailagić o plakatima koji su obilježili četiri decenije Grada teatra

Povodom velike izložbe plakata koja je trenutno otvorena u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” i Spomen-domu „Stefan Mitrović Ljubiša”, dizajner i umjetnik Merin Smailagić gostovao je u emisiji „Otvoreno” na TV Budva. Govoreći o značaju ovog vizuelnog vremeplova, on je istakao da svaki plakat nosi specifičnu emociju i priču, neraskidivo vezanu za razvoj jednog od najznačajnijih festivala u regionu.

Izložba je koncipirana tako da posjetioci šetaju kroz decenije, od samih početaka 1987. godine do danas. Iako je prvobitna ideja bila striktno hronološka, Smailagić je objasnio da je postavku prilagodio dijalogu između samih radova, stvarajući prostor u kojem gledalac može osjetiti duh različitih epoha festivala.

„Želio sam da to bude vrsta vremeplova u onom pravom smislu – da u jednom trenutku budete u 1994. godini, a već u sljedećem u 2024. Svaki plakat priča za sebe, a povratne informacije sugrađana potvrđuju da ovakva postavka budi sjećanja na prve odgledane predstave ili trenutke kada su ti ljudi tek počinjali svoj rad u kulturi,” naveo je Smailagić.

Poseban osvrt dizajner je dao na „nevidljivost” autora u svijetu dizajna, naglašavajući da se često zaboravljaju ljudi koji su bili ključni šrafovi u mehanizmu festivala. Prisjetio se rada svog oca, Aljasmana Gicela, koji je u vremenima prije digitalne štampe ručno ispisivao svaki dnevni plakat i oslikavao banere na zidinama Starog grada, ostavivši neizbrisiv trag koji do sada nije bio adekvatno vrednovan.

Govoreći o dizajnerskom pristupu, Smailagić je citirao anegdotu o čuvenom Saulu Bassu, ističući da je primarni cilj dobrog plakata da probudi radoznalost, a ne da prepriča radnju predstave. Među brojnim radovima, on je kao lične favorite izdvojio plakat za jubilarnu 2007. godinu sa obojenim licem, kao i rješenje za predstavu „Crvena”, gdje je kroz simboliku štafelaja i tanjira pokušao dočarati svijet Marka Rotka bez direktnog narativa.

U susret 40. jubilarnom izdanju Grada teatra, koje Budva iščekuje ovog ljeta, Smailagić je potvrdio da su pripreme za novi vizuelni identitet u toku. Iako se rješenja još uvijek kristališu, naglasio je da su očekivanja velika i da je cilj odgovoriti izazovu dostojnom ovog velikog jubileja.

„Uzbuđenje ne prolazi, čak ni nakon toliko godina. Imamo podršku Opštine da napravimo festival vrijedan sjećanja i odgovorićemo tom izazovu. Cilj nam je da, kao nekada, čitav grad ponovo živi kao teatar, gdje svaka ustanova kulture daje svoj specifičan doprinos zajedničkoj misiji,” zaključio je Smailagić.

Komentarišući širu kulturnu sliku Budve, Smailagić je ocijenio da grad izdvaja značajna sredstva za kulturu, čak i iznad evropskog prosjeka, ali da se uvijek mora težiti adekvatnijim rezultatima i boljoj saradnji među ustanovama koje dijele isti budžet i isti cilj – promociju Budve kao istinske kulturne destinacije.