Marko Janićijević za RTV Budva: Šampion četiri borilačka sporta, hroničar budvanskog sporta i trener novih generacija
Izuzetne sportske genetike, potičući iz porodice u kojoj su svi članovi ostavili dubok trag u sportu, otac Dragan bio je velika karate legenda SFRJ, majka Violeta nekadašnja rukometašica, a sestra Jelena bivša karatistkinja i danas eminentni sportski novinar, Marko Janićijević je gradio sportsku karijeru koja se rijetko srijeće na našim prostorima.
Rođen 1987. godine na Cetinju, Marko je karateom počeo da se bavi davnih devedesetih godina u Karate klubu "Budva" pod trenerskom palicom svog oca Dragana Janićijevića.
"Karate sam upravo zavolio zbog svog oca, jer je i sam bio veliki karate šampion. Od njega sam shvatio da se radi o jednoj izuzetno plemenitoj vještini", navodi Janićijević.
Kako je vrijeme prolazilo, Marka Janićijevića su smatrali jednim od najkompletnijih takmičara u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji u Kumite borbama, gdje se takmičio u kategorijama do 62 i 65 kilograma. Pored toga, uspješno se nadmetao u borbama pojedinačno i ekipno u Shotokan karateu, ako i u katama pojedinačno i ekipno. Zapažene rezultate ostvario je i u Kyokushinkai karateu, gdje je u seniorskoj konkurenciji bio šampion države u borbama u kategoriji do 65 kg.
"Najbrži bijeli čovjek u kumite borbama"
Hitrim, eksplozivnim i brzim kontranapadima izuzetno se isticao sa ručnim tehnikama "kizami zuki", "gyaku zuki" i "uraken", te nožnom tehnikom "ura mawashi". Posebno priznanje i motivaciju dobio je kada su mu na takmičenjima dodijelili laskav epitet.
"Imponovalo mi je i još više me motivisalo da treniram kad su mi dali status 'najbrži bijeli čovjek u kumite borbama' u tom vremenu dok sam se takmičio. To sam prvi put čuo na JKA Shotokan Seniorskom Prvenstvu, da imam najbrži gyaku zuki ikada viđen", prisjeća se Janićijević.
Iza njega je ostala duga lista blistavih rezultata i osvojenih trofeja. Između ostalog, bio je višestruki prvak na prvenstvima Crne Gore, SRJ i SCG, osvajač Kupa Mornar u Baru, Kyokushinkai kupa u Bijeloj i Herceg Novom, Kupa šampiona "Mimoza", te vicešampion na South East European karate Cup-u u Beogradu i šampion Balkana za kadete i juniore u Tivtu. Posebno se izdvajaju titule seniorskog prvaka i priznanja za najboljeg tehničara na JKA-WSKA Shotokan karate prvenstvima SCG u Kruševcu 2006. i 2008. godine.
"Sve što sam osvojio u karateu, kik-boksu i džiju-džici osvojio sam svojim radom i trudom, a sa prenesenim iskustvom svoga oca Dragana Janićijevića, tadašnjeg trenera KK 'Budva'", ističe Janićijević.
Šampion u četiri borilačka sporta i reprezentativac u tri discipline
Pored karatea, Janićijević je ostvario vrhunske rezultate i u drugim borilačkim borilištima. Bio je juniorski šampion CG u disciplinama "full contact" i "low kick" do 62 kg, kao i seniorski šampion države u istoimenim disciplinama u kategoriji do 65 kg, pod trenerskom palicom svog oca. Na Kupu Srbije u Beogradu za seniore osvojio je zlato u disciplini "full contact" i proglašen je za najboljeg tehničara. Takođe se oprobao u profesionalnim vodama u kik-boksu u federacijama WAKO i ISKA, u A klasi, gdje je ostvario 14 pobjeda u 15 mečeva.
U džiju-džici je bio juniorski šampion u borbama u kategoriji do 62 kg, te vicešampion na prvenstvu SCG u Sremskoj Kamenici u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.
"U tom vremenu kad sam se takmičio u džiju-džici u borbama u kategoriji do 62 i 65 kilograma bila je mnogo jaka konkurencija, jer su se uglavnom u njoj nalazili vrhunski karatisti", navodi Janićijević.
Tako je Marko Janićijević postao jedan od rijetkih koji je bio reprezentativac u tri borilačka sporta (karate, kik-boks, džiju-džicu), te "jedini koji je bio šampion u čak četiri borilačka sporta".
"Da sam se opredijelio samo za jedan od nabrojanih sportova, sigurno bih bio evropski šampion, a u svijetu među tri najbolja takmičara u borbama", iskren je Janićijević.
Kao i u svakom sportu, doživljavao je i nepravde na takmičenjima, poput Balkanskog prvenstva u džiju-džici 2005. godine gdje je diskvalifikovan zbog navodnog nekontrolisanog udarca, kao i na Prvenstvu Evrope 2007. godine u Parizu.
"Na Prvenstvu Evrope u Parizu 2007. godine, gdje sam kao jedini seniorski takmičar u borbama u kategoriji do 65 kg došao sa selektorom Rankom Vukotićem i prijateljima iz reprezentacije da se prijavim komisiji, saopšteno nam je da u toj kategoriji nema prijavljenih i da takmičenja neće biti. Kasnije smo doznali da su se mečevi u toj kategoriji ipak održali", kaže Janićijević sa osmjehom.
Akademski put, trenerski rad i izdavaštvo
Nakon bogate takmičarske karijere, Janićijević se posvetio obrazovanju i trenerskom pozivu. Magistrirao je na Fakultetu za saobraćaj, komunikacije i logistiku u Budvi 2024. godine, a danas obavlja posao inspektora za puteve u Komunalnoj inspekciji Opštine Budva. Nosilac je majstorskog zvanja crni pojas 1. dan u čak šest karate stilova i federacija (Shotokan, Goju-ryu, Kyokushinkai, Wado-ryu, Kudo, WKF), te je licencirani trener za karate i kik-boks.
Danas se uspješno bavi trenerskim poslom u Kik-boks klubu "Vukovi sa Prokletija" u Budvi, koji je 2005. godine osnovao njegov otac. Pod Markovim trenerskim vođstvom u klubu, koji broji više od dvadeset članova, stvaraju se novi šampioni. Pored sporta, autor je i izdavač tri značajne knjige: "ŠTIT" Dragan Janićijević, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u karateu SFRJ, "Asovi sporta" i "Sportisti Budve".
Humanitarni rad i porodica kao najveći oslonac
Aktivno se bavi i humanitarnim radom. Od promocije prve knjige "ŠTIT" sav novac od prodaje usmjerio je za liječenje sugrađanina i prijatelja porodice, a učestvovao je i u akcijama organizacije Open Water donirajući sredstva za pomoć djeci sa posebnim potrebama.
Ipak, pored svih ostvarenih rezultata, privatni život ističe kao svoju najveću pobjedu.
"Najveća sreća i radost su moja porodica, supruga Jelena, sin Andrej i kćerka Anđela, sa kojima gledam da provedem svaki slobodan trenutak. U životu sve prođe, a porodica ostaje i ona je uvijek uz vas", zaključuje Janićijević.