Japan: Profesionalci čiji je posao da daju otkaz umjesto vas

U Japanu posljednjih godina posluju kompanije i advokatske kancelarije koje nude uslugu zamjene pri davanju otkaza – one u ime zaposlenih koji ne žele da se suoče sa svojim nadređenima stupaju u kontakt s firmom i rukovodstvu prenose njihovu želju da odu, te pregovaraju o uslovima kao što su otpremnina i neiskorišćeni slobodni dani.

ilustracija (Foto: Screenshot/You Tube)

U Zemlji izlazećeg sunca posljednjih godina cvjeta neobičan novi tip uslužne djelatnosti ili profesije – zamjenik za davanje otkaza. Riječ je specijalizovanim kompanijama i advokatskim kancelarijama koje radnika koji želi da dâ otkaz odmjenjuju u tom (neprijatnom) činu.

One će za relativno skromnu novčanu nagradu od 120 do 150 eura u ime zaposlenog koji ne želi da se licem u lice suoči sa pretpostavljenima otići u firmu, nadređenima prenijeti njegovu želju da se povuče sa dužnosti, utvrditi činjenice vezane za uslove raskida radnog ugovora i, ako je potrebno, izvršiti pregovore u vezi s konkretnim pitanjima kao što su datum prestanka radnog odnosa ili iznos otpremnine. One će time nezadovoljnog radnika poštedjeti rasprava i stresa koji bi inače bili neizbježni u takvoj situaciji.

Usluga zamjene pri davanju otkaza, inače, dio je šireg društvenog trenda prebacivanja neugodnih ličnih obaveza koje prouzrokuju anksioznost i potištenost na profesionalce. (Profesionalni rastavljači na moralnim marginama japanskog društva koji su specijalizovani za rješavanje problema vezanih za međuljudske odnose (Japan, agencije za izvinjavanje).

Ko su klijenti?Istraživanja pokazuju da se u 2025. godini oko pet odsto radnika koji su sami dali otkaz obratili za pomoć zamjenicima i mada se ta proporcija može učiniti zanemarljivom, u Japanu, koji ima 62 miliona radnika, taj broj je znatan i kompanije koje se bave zamjenom ponekad imaju hiljade klijenata godišnje, pa se i reklamiraju navodeći da su do sada riješile desetine hiljada slučajeva.

Oko pet odsto radnika angažuje zamjenike da umjesto njih daju otkazOne potencijalnim mušterijama listom obećavaju brzu reakciju, jednostavnu komunikaciju putem aplikacija za pametne telefone i povraćaj novca u slučaju da se uplata traži unaprijed a pregovori iz nekog razloga ne uspiju. Neke od njih nose vrlo sugestivna i blago ironična imena, kao što su „Izlaz" ili „Dajem otkaz".

I dok je želja da se izbjegnu direktno suočavanje sa nadređenima i neprijatnosti koje bi tom prilikom mogle da se dožive osnovni motiv za korišćenje usluge zamjene, ako se dublje uđe u detalje vezane za opredeljenje klijenata da potraže pomoć umjesto da sami daju otkaz, može se zapaziti da oni konkretno navode osjećanja kao što su stid zbog brzog odustajanja od posla ili strahovanje da ih šefovi i kolege vide kao izdajice.

Istraživanja pokazuju da su korisnici te usluge, tipično, ljudi koji se osjećaju usamljeno ili izolovano na radnom mjestu, pa i u privatnom životu, odnosno osobe koje nisu imale kolegu, prijatelja ili rođaka s kojim bi mogle da se posavjetuju u vezi sa svojom situacijom na poslu i napuštanjem tog posla.

Polovina korisnika su mladi radnici u dvadesetim i tridesetim godinama, od kojih čak 40 odsto, pokazuje istraživanje iz ljeta 2025, posao napuste za manje od jedne godine od zaposlenja.

Generacijski jazTo je nova generacija koja ima drugačije gledanje na rad od starijih zaposlenih, naročito onih koji su pred penzionisanjem – mladi nisu spremni da žrtvuju svoj kvalitet života i zdravlje za kolektiv kako je decenijama u Japanu bilo uobičajeno, odnosno teško usvajaju ideologiju lojalnosti firmi i besprijekorne usluge koja podrazumijeva velika lična odricanja („Karoši“ – smrt od prekomjernog rada), te imaju otpor prema tradicionalnim konfučijanskom sistemu vrijednosti u kojem se znatno više cijene godine i iskustvo starijih kolega i od mladih očekuje bespogovorna poslušnost. Oni su, smatraju sociolozi, usvojili zapadnjački individualistički pogled na svijet koji više vrednuje lično slobodno vrijeme i dobru ravnotežu između radnih obaveza i privatnog života.

Otpor prema tradicionalnom konfučijanskom sistemu vrijednostiGovori se i o tome da mlađe generacije, koje su odrasle na društvenim mrežama i pametnim telefonima, ne posjeduju u dovoljnoj mjeri vještine kao što su prilagodljivost i strpljenje, koje su potrebne za održavanje i regulaciju međuljudskih odnosa na radnom mjestu, kao ni sposobnost da trpe disciplinu i fizički pritisak koji donose obaveze na poslu, poput intenzivnog rada ili dugog radnog vremena.

Društvena realnostNjihovoj sklonosti ka odustajanju i brzoj promjeni radne sredine, međutim, pogoduju trenutna društvena i ekonomska situacija u Japanu. Recimo, rast svijesti o štetnosti prekovremenog rada i maltretiranja na poslu po zdravlje pojedinca i njegovu porodicu i o potrebi za uravnoteženim životom, ili činjenica da je tržište rada u zemlji sada mnogo fluidnije nego u prošlosti, odnosno, da se već rastočio višedecenijski posleratni model rada u kojem zaposleni provode čitav radni vijek u samo jednoj kompaniji ušuškani i zaštićeni od tržišnih potresa i ekonomske neizvjesnosti, ali lišeni lične slobode i vremena za partnera, djecu i hobije.

Više od svega davanju otkaza pogoduje istina da se zbog decenija niskog nataliteta brzo smanjuje radno sposobna populacija, što radnike pojedinačno čini nezamjeniljivim ili teško zamjenljivim i njihov odlazak nenadoknadivim gubitkom kada je u pitanju funkcionisanje (naročito manjih i srednjih) preduzeća.

Mlade generacije su osjetljivije i burnije reaguju na očekivanja i zahtjeve nadređenihTi mladi uposlenici, dakle, brzo napuštaju posao, a kao glavne razloge za to uglavnom navode loše odnose sa neposrednim pretpostavljenim, odnosno zlostavljanje. I mada je istina da su starije generacije radnika koje su sada na rukovodećim položajima mladost provele u surovijoj sredini u kojoj su se grdnja i maltretiranje podređenih smatrali odgojem potrebnim za izgradnju karaktera, te usljed tog traumatskog iskustva ponekad u sebi nose određenu agresiju i uvjerenje da je grublji odnos prema mladim radnicima prirodan i koristan u smislu odgoja, činjenica je i da se koncept mobinga posljednjih godina dosta proširio i da su, bar sudeći po izjavama menadžera, današnje mlade generacije koje su ga usvojile osjetljivije i burnije reaguju na očekivanja i zahtjeve nadređenih.

Među drugim češćim motivima korisnika usluge zamjene za davanje otkaza nalazi se i mišljenje da su rezultati koji se od njih očekuju na poslu preteški, zatim, nezadovoljstvo time koliko su cijenjeni na poslu i (nenagrađeni) prekovremeni rad.

Kako se Japan promijenio u posljednjih desetak godinaJapanski sociolozi koji se bave problemima vezanim za rad ističu da se, kao posljedica reformi čije je sprovođenje počelo prije desetak godina za vrijeme mandata pokojnog bivšeg premijera Šinza Abea, prekovremeni rad, koji je nekada bio dominantni razlog za davanje otkaza u Japanu, prepolovio i zaključuju da se osnovni motivi za napuštanje posla radnika u njihovoj zemlji sada mogu naći u lošim međuljudskim odnosima. Tome, kao što je već rečeno, pored generacijskih karakternih osobenosti, u velikoj mjeri doprinose promjene u vrijednostima, odnosno stavu prema radu.

Naime, prije epidemije novog koronavirusa, u vrijeme kada su počinjale reforme rada, radnici u Japanu su bili skloni tome da traže lično ostvarenje i potvrdu za sopstvenu vrijednost u postignućima na poslu, no, ta motivacija je, pokazuju ankete, u međuvremenu oslabila. I stari ideali rukovodilaca sve više blijede – oni su prije izjavljivali da su ponosni na to što nose odgovornost na svojim plećima i što im je ukazano povjerenje za obavljanje važnih funkcija, te da im je zadovoljstvo da pruže doprinos profesionalnom i moralnom rastu podređenih, ali sada sve manje ispunjenost nalaze u edukaciji mladih radnika.

Širenje individualističkih vrijednosti, koje akcenat stavljaju na prava, dobrobit i udobnost pojedinca u odnosu na kolektivističke vrijednosti poput lojalnosti firmi, požrtvovanosti i samoodricanja zarad kvaliteta usluge ili dobre reputacije firme, kao i strukturne promjene na tržištu rada, na kojem sada nedostaje radna snaga i gdje je mijenjanje poslodavca sve uobičajenija praksa, dakle, podstiču zaposlene u Japanu koji su razočarani međuljudskim odnosima na radnom mjestu da lakše napuste kompaniju kojoj pripadaju i stimulišu potražnju za organizacijama koje pružaju uslugu zamjene pri davanju otkaza.