Božović o vršnjačkom nasilju i emociji nemoći koja dovodi do destrukcije

Povodom Međunarodnog dana nenasilja psihološkinja Nada Božović ukazuje da je društvo premalo posvećeno temi nenasilja. Božović ističe da je u korijenu problema velika tolerancija na nasilje u kulturi, gdje se normalizuju povređujući komentari i postupci, a često se ne prepoznaje suptilno verbalno i psihološko nasilje.

Foto: printscreen

„Mi smo odgajani u kulturi gdje se nasilje toleriše, gdje je, kad kažemo nekome glup si, sasvim adekvatno i prihvata se kao bilo koji drugi komentar, koji nije povređujući, a to jeste povređujući,“ naglasila je Božović.

Psihološkinja objašnjava da je prvi korak ka društvu bez nasilja asertivnost i adekvatna komunikacija. Nenasilje počinje učenjem djece, ali i odraslih da budu u kontaktu sa svojim emocijama i potrebama i da ih adekvatno artikulišu.

„Obično je poriv za nasiljem ili za destrukcijom ta emocija nemoći ili stanje nemoći u koju djeca ili odrasli uđu kada nešto ne mogu da objasne ili da se pokažu,“ pojasnila je Božović.

Ona poziva roditelje i sistem da se radi na prevenciji.

Božović se osvrnula na aktuelni problem vršnjačkog nasilja, primjećujući da su roditelji u strahu i šalju djeci poruku da trebaju da se brane, čime se svi stavljaju u „gard“.

Kao pozitivan primjer istakla je rad Nevladine organizacije Talas i koordinacionog tijela u Budvi, koja radi na prevenciji nasilja na nivou grada, uz podršku Opštine.

Cilj je spriječiti eskalaciju ljutnje.

„Ljutnja je jedna apsolutno adekvatna emocija i ne trebamo gurati pod tepih neprijatna osjećanja kao što su strah, stid, ljutnja, krivica,koja često znaju biti okidači za nasilne reakcije“, pojašnjava Božović.

Upozorava da velika tolerancija na nasilje, posebno u porodici i nad ženama, dovodi do normalizacije nasilja.

„Ono što ja vidim da mi kao odrasli možemo da radimo u odnosu na tu djecu koja trpe nasilje u porodici je da im pružimo podršku i da im budemo neka sigurnost gdje oni mogu da pribjegnu i da budu sigurni da će tu pomoć dobiti,“ rekla je.

Ona je naglasila da se nasilje dešava na svim nivoima – od roditelja i djece, do profesora koji bacaju knjige. Najopasnije je verbalno, odnosno psihološko nasilje, koje je suptilnije, ali ostavlja dublje posljedice.

Za kraj, psihološkinja je poslala poruku apelujući na aktivnu svijest.

„Ukoliko vama bude neprijatno u određenom kontaktu, ukoliko vi osjećate da neko nije okej odreagovao, da je neki kontakt bio povređujući, da se osjećate loše iz tog kontakta, to treba da bude prvi impuls. U tom momentu treba osvijestiti situaciju i zauzeti se za sebe ili za nekog drugog.“ poručila je.

Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva

Izvor: TV Budva