Dr Roganović: Zašto je strah važan, kada postaje prepreka i kako ga prepoznati
Strah predstavlja prirodnu reakciju organizma na opasne situacije, pripremajući tijelo na borbu ili bijeg. Ipak, kada strah preraste u fobiju, on može da predstavlja prepreku u svakodnevnom funkcionisanju, ističe neuropsihijatrica, dr Marina Roganović.
Foto: Pexels
„Strah od smrti je bazičan i postoji kod svih nas. On nas zapravo štiti jer nas motiviše da vodimo računa o sebi, da prelazimo ulicu pažljivo i čuvamo se povreda ili bolesti. Taj strah može da vodi ka kreativnosti, jer nas podsjeća da što bolje iskoristimo život“, ističe Roganović, pozivajući se i na mišljenje Eriha Froma o pozitivnoj ulozi straha.
Naime, From je smatrao da strah nije samo reakcija na spoljne prijetnje, već često proizlazi iz unutrašnjeg osjećaja usamljenosti, nemoći i nesigurnosti. U knjizi Bjekstvo od slobode (Escape from Freedom, 1941), analizira kako savremeni čovjek, oslobađajući se tradicionalnih autoriteta i društvenih struktura, stiče tzv. negativnu slobodu – slobodu „od“ vanjske kontrole – ali ne i pozitivnu slobodu, odnosno sposobnost da djeluje samostalno i autentično.
From ističe da u toj praznini sloboda može postati teret, što izaziva tjeskobu i strah. Kako bi umanjili taj unutrašnji nemir, ljudi često pribjegavaju mehanizmima “bjekstva od slobode”, kroz autoritarizam (potčinjavanje ili dominaciju), konformizam (prilagođavanje grupnim normama) ili destruktivnost (usmjerenost na uništavanje, sebe ili drugih). Strah, u tom smislu, nije samo reakcija na opasnost, već i izraz nesposobnosti da se sloboda živi zrelo i odgovorno.
Kako objašnjava dr Roganović, određeni strahovi su gotovo urođeni i dio su prirodne selekcije, dok su fobije često naučene tokom života.
„Važno je da strahovi ne traju dugo. Ako se javljaju povremeno, poput straha od letenja avionom, to možemo savladati. Međutim, ukoliko strah traje mjesecima i ne prolazi, može da postane opasan za mentalno i fizičko zdravlje“, dodala je dr Roganović.
Prema njenim riječima, praksa pokazuje da se ljudi najčešće plaše bolesti, starosti i samoće.
„Tada se aktivira adrenalin, osoba poblijedi, usne se suše, javlja se drhtavica. Organizam se priprema za bijeg ili se ‘zaledi’, a ako je taj strah dugotrajan i učestao, to može uticati na zdravlje čovjeka“, objašnjava ona.
Posebno se ističe strah od starosti, jer se mnogi boje bolesti poput Parkinsonove ili Alchajmerove bolesti, koje onemogućavaju samostalni život u starosti.
„Strah od ružnoće takođe je prisutan, što pokazuju i sve učestaliji estetski zahvati, dok je u osnovi toga često anksioznost i neprihvatanje prirodnog procesa starenja“, dodaje Roganović.
„Živjeti sa strahom je pakao. Tek kad se suočimo sa strahom, možemo razmišljati racionalno i lakše ga savladati“, zaključuje Roganović, naglašavajući da se sa strahovima i fobijama teško boriti samostalno, ali da uz stručnu pomoć ovi problemi mogu biti ublaženi, suzbijeni, pa čak i potpuno izliječeni.
Portal RTB
Izvor: Radio Budva
Fromm, E. (1941). Escape from Freedom. New York: Farrar & Rinehart