Katarina Mitrović (1991) je rođena u Beogradu. U istom gradu je završila dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Objavila je dvije zbirke pjesama: Utroba (Matica srpska, 2017) i Dok čekam da prođe (Gradska biblioteka Karlo Bijelicki, 2018), kao i roman u stihu Nemaju sve kuće dvorište (PPM Enklava, 2020).
Radi kao scenaristkinja.

Vudu Popaj, rođen kao Radenko Stojanović je multimedijalni umjetnik iz Zemuna. Njegovi prvjenci su: zbirka haiku poezije Argo embargo 1995. godine, koju je objavio samostalno; prva osvojena nagrada 1997. koju mu je dodijelila TV emisija To je
samo pop i rok. Bio je voditelj popularne muzičke emisije represija na radiju Vožd 1996., dok se iduće godine pojavljuje na kompilaciji „Crni je zvuk za svaki struk”.

Godine 2003. objavljuje roman "Razglednice iz bumeranga", strip "Skupljači perja rano lete" (2005), zbirku priča "Od pojasa naniže"(2008), roman „Ledena zavesa“ (2011), zbirku pjesama „Nije ti fazon“ (2011). Godine 2024. izdavačka kuća Liberland
objavljuje u jednom paketu roman Tužna zemunska priča, knjigu pripovijetki Vudu priče i knjigu drama Vudu drame.

Do sada je objavio muzičke albume: "Vudu epopeja"(1998), "Epopeja 2" (2000), "Tubed sellotape" (2003), "Sikter feler"; (2004), „Svi unutra” (2007). Nakon sedam godina pauze, 2014. godine izlazi album TollUM, zajedno sa bendom Narodni travari, pod okriljem izdavačke kuće Multimedia music. Na albumu se našlo dvanaest pjesama, a u njegovom stvaranju su učestvovali Kosta Kole Petrović, gitarista Zoran Petra Petrović, bubnjar Marko Mitrović, frontmen grupe Bjesovi Zoran Marinković i frontmen grupe Presing, Zoran Radović Kiza. Zajedno sa bendom Narodni travari objavljuje pjesmu i spot, Leto je, spotove Lovačka priča i Idemo napred.

Radio je muziku za film „Uhvatite lopova“ i pozorišnu predstavu "Šovinistička farsa". Poslije izdavanja prvog albuma Vudu Popaj je snimio preko 25 spotova, sarađivao sa mnogim poznatim imenima iz svijeta muzike i imao nebrojeno nastupa po Srbiji i svim ex jugoslovenskim republikama: Slovenija 1999, Bosna 2000,
Makedonija 2001, Hrvatska 2005, Crna Gora u više navrata. Održao je puno humanitarnih koncerata i podržao protestne skupove radnika seljaka i mnogih pojedinaca čija su prava bila ugrožena. Objavljivao kolumne u dnevnim listovima ,,Danas” i ,,Objektiv”.
Godine 1999. odbija učešće u svim koncertnim dešavanjima na mostovima i trgovima jer je to smatrao nerazumnim i samoubistvenim činom.

Postao je član udruženja muzičara džez i zabavne muzike 2001, a 2011. član UKS, i dobija status slobodnog umjetnika.