Ilustracija, Foto: Pixabay

Evroparlamentarka Biljana Borzan istaknula je da je to velika pobjeda za domaće pčelare jer se time sužava prostor za prevare i nepoštene konkurencije. Naime, najnovije istraživanje tržišnih inspekcija u EU je pokazalo kako golemih 43 odsto uzoraka meda uzetih u evropskim supermarketima u 2021. i 2022. sadržava šećerni sirup. Radi se o velikom povećanju količine patvorina jer je 2017. udio proizvoda koji sadrže taj ilegalni dodatak bio 14 odsto.

Zatim, od 123 stranih tvrtki koje izvoze med na tržište EU, proizvodi njih 70 su sadržavali šećerni sirup. Najviše tih uvoznika, njih 20, je iz Kine, dok su ostali iz Ukrajine, Argentine, Brazila, Meksika i Turske.

“Upozoravali smo da je to pogrešno i da će dovesti do situacije koja se dogodila. Vi možete imati 100 odsto med iz uvoza, u homogenizatoru pomiješaju sve vrste u jednu i teoretski ne morate staviti ni kap domaćeg meda, a piše da je med iz Hrvatske i drugih zemalja. Tada niko nije shvatao da se treba precizirati, da se sve države moraju navesti”, rekao je i dodao da su prevaranti uvijek korak ispred industrije:

“Falsifikatori su uvijek ispred industrije meda. I laboratoriji koji kontrolišu, kaskaju. Najčešće se u medu traži voćni šećer, industrijski šećer jer to nije prirodno i to je najlakše otkriti. No, falsikatori su korak ispred zakona i laboratorija.”

“Što se tiče kupaca, najlakše je procijeniti po izgledu. Naime, med po sebi nije i ne može biti toliko čist da bude proziran i sjajan, kao što često vidimo u trgovinama u staklenkama. Neki medovi vrlo brzo kristilaziraju pa je nelogično vidjeti datum punjenja prije godinu i po, a on je još tekuć.”

Takođe, ističe da kristalizacija mora biti ravnomjerna kad se primi staklenka. “Ako je med kao voda, znači da je bila manipulacija ili je filtriran. Naime, i dodatna obrada ga može uništiti”, objašnjava Karlović.

“Ni to ne mora biti garanacija. Deklaracije su često pisane da se zadovolji zakon. Naprimjer, često se spominje domaći med. Što je to? To ne postoji. Pa niste ga kuvali na štednjaku. Prema definiciji, med proizvodi samo pčela, kao i vosak. Vosak koji kupujete u trgovinama je parafin. Isto tako ušećereni med – nije ušećeren nego kristaliziran. Kaže se da med nema rok upotrebe, ali od datuma punjenja zakonski se preporučuje dvije godine jer je hidroskopan (privlači vlagu) i pčelar ne može garantovati u kakvim će se uslovima čuvati.”

Ako postoji prijelaz, znači da je med u fazi kristalizacije. U fazi polukristalizacije to može biti opasno po med, odnosno može doći do kvarenja meda.

Znakovi čistog meda

Zamolili smo ga da nam otkrije koje su to metode po kojima bi kupac mogao, barem približno znati radi li se o pravom ili lažnom medu.

Čisti med mora imati glatku teksturu bez grudvica i bez oštrih kristala.

Važna je i deklaracija koja obavezno mora sadržavati ime, prezime i kontakt proizvođača kao i neke dodatne oznake koje su signal proizvođačima, a ne kupcima.

Kapnete li med u čašu s vodom, ne smije se razmutiti već samo pasti na dno. To je posebno kod bagrema.

Kad se med pretače, kad je još tekuć, mora na kraju imati zavijutke, poput kravljeg izmeta, precizan je Karlović, a ne da se razlije kao sirup. To je onda znak da je manipulisano. Što je taj segment bolji, to je med kvalitetniji.

Napominje na kraju da je zabluda da se med čuva u frižideru. Čuva se i na 25°C, a ako stoji u prostoriji u kojoj je između 10 i 20°C, počet će da se kristalizuje.

(N1)