Foto: Vesna Mačić

Kako navode iz Univerziteta Crne Gore, kompas meduza se lako prepoznaje po radijalnim tamnim prugama na zvonastom tijelu, koje najčešće dostiže prečnik od 10 do 15 cm, a u rijetkim slučajevima i do 30 cm. Duge, bjelkaste lovke koje se protežu s ivica njenog "zvona" sadrže žarne ćelije koje mogu izazvati crvenilo, bol i iritaciju pri kontaktu s kožom.

Ova vrsta je prvi put registrovana u Crnoj Gori 2006. godine, a redovno se bilježi od 2013, uglavnom od aprila do početka juna. Ove godine zabilježena je nešto kasnije, što stručnjaci povezuju s neuobičajeno toplom jeseni, blagom zimom i povećanom količinom padavina koje su uticale na njen životni ciklus.

Biologija vrste i faktori pojave

Kompas meduza prolazi kroz dvije osnovne faze u svom životnom ciklusu – polip (fiksiran za podlogu) i slobodno plivajuću meduzu. Ključni trenutak u razvoju jeste strobilacija, proces "pupljenja" polipa, koji određuje trenutak pojave meduza.

Iako je tolerantna na temperaturne promjene, salinitet mora ima presudan uticaj na razmnožavanje ove vrste. Promjene u količini padavina, temperaturi mora i morskim strujama direktno utiču na brojnost i raspodjelu meduza, koje se češće pojavljuju u uvalama usljed koncentracije struja i talasa.

Šta učiniti u slučaju kontakta?

Stručnjaci savjetuju sljedeće korake:

Ne ispirati slatkom vodom.

Ne dirati iritirano mjesto rukama.

Isprati morskom vodom i pažljivo ukloniti ostatke tentakula pomoću kartice ili sličnog predmeta.

Po mogućnosti, tretirati rastvorom sirćeta (4–6%) ili pastom od sode bikarbone u morskoj vodi.

Primijeniti hladnu oblogu – led zamotan u tkaninu (izbjegavati direktan kontakt sa slatkom vodom).

Po potrebi nanijeti antihistaminsku kremu.

U slučaju jače reakcije, potražiti savjet ljekara ili farmaceuta.

Građani se pozivaju da svaki susret s ovom ili sličnim vrstama prijave Institutu za biologiju mora, čime doprinose praćenju i očuvanju morskih ekosistema.