Foto: Media Biro

,,Na ideju o otvaranju restorana ,,Hong Kong“ je došla moja majka, u saradnji sa njenom prijateljicom, koja je je radila u Jugoslovenskom konzulatu u Austriji. Imala je poznanika Kineza koji je došao u Crnu Goru. Takođe, moj otac Rade je bio profesionalni kuvar u bečićkom hotelu ,,Montenegro“. Prvobitno je sa kineskim partnerima iz Austrije uzeo prostor na zakup, u vili ,,Balkan“, a nakon što su pod uticajem rata otišli iz naše zemlje, sam je nastavio da upravlja restoranom“, ispričao je njegov sin Dejan Rađenović, koji danas sa svojim sinovima, i dalje uz podršku oca, vodi posao.

Do trenutka kada je otvoren, u bivšoj Jugoslaviji su postojala četiri restorana takvog tipa. Poslije izvjesnog broja godina, uspjeli da kupe prostor u Starom gradu, na pjenu od mora. Jelovnik su prilagodili našem podneblju, trudeći se da održe kvalitet i kontinuitet usluge.

,,Od piletine, govedine, ribljih specijaliteta i raznih morskih plodova, gledali smo da se nađe za svačiji ukus po nešto. Naše najpopularnije jelo je kiselo-ljuta čorba, po kojoj smo prepoznatljivi, kao i hrskava piletina u sosu od ostriga“, kazao je on.

Među pozitivnim komentarima, priznaje Dejan, nađe se i po neka zamjerka stranaca koji su navikli da jedu tipično ljutu azijsku hranu. Međutim, mnogobrojni kineski posjetioci koji dođu u Crnu Goru nerijetko se oduševe gastronomskim specijalitetima restorana ,,Hong Kong“.



,,Kažu da je hrana ukusna, i ako se malo razlikuje od one koje konzumiraju. Imamo dugu tradiciju i goste iz regiona, koji čim slete avionom, dođu da večeraju, pa tek onda idu u hotel. Užele se, jer godinu dana nisu dobro jeli kao što kod nas mogu da pojedu“, kroz osmijeh je izjavio Rađenović.

Za njegovog dvadesettrogodišnjeg sina, Filipa, koji je na završnoj godini master studija Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, sve vodi ka tome da nastavi porodičan posao.

,,Treća sam generacija koja vodi restoran. Dosta znanja sam ,,pokupio“ od đeda, a zatim od oca. Počeo sam da radim dosta rano, na više mjesta u firmi. Prvobitno kao magacioner, zatim u šanku, pa kao pomoćni konobar, malo u kuhinji“, objasnio je Rađenović junior.

Osim što njegovo društvo voli da dođe i rado konzumira kineske delikatese, Filip može da se pohvali i posebnim ,,tretmanom“ na radnom mjestu.

,,Imam specifičan ukus i u našem meniju postoji Filipovo jelo. Po meni su dali ime, jer sam kao mali volio da jedem samo kukuruz i meso. Takođe, volim hrskavu piletinu u slatko-kiselom sosu, kao i rižu i rezance“, naveo je on.

Uz podršku najbližih, odlučno rukovodi svim obavezama i posvećeno brine o svim poslovnim detaljima.

,,Naša porodica od ovoga živi. Iako je izazovno i možda ponekad dosta teže od nečega drugog, ipak je ovo naše i tradicija koja postoji već 32 godine“, zaključio je Filip Rađenović.

(Media Biro)