Moderator večeri Radko Garčević ispred udruženja "Serdar" otvarajući događaj istako je je sledeće "i danas, baš kao što je to bilo važno i Karađorđevim i Miloševim ustanicima – najvažniji su sloga, spremnost na žrtvu za napredak, sposobnost za donošenje i sprovođenje najtežih odluka, hrabrost, mudrost i sposobnost da luč predajemo iz ruke u ruku, i u polju pred žetvu, na svaki zvuk himne, na zvuk trube i komande, i na zvuk pjesme kada se deca rađaju. Svi smo mi Srbi i zato ne oklevajmo da pronađemo svoje mjesto na kome ćemo nekome u budućnosti postati predak kojim će se ponositi a zatim je ukazao na značaj samog praznika ističući da su događaji od 1804. godine pa do 1835. godine značajno oblikovali državnost ne samo Srbije već i državotvorni duh čitavog srpskog naroda".

Nakon njega obratio se prof. Dr Žarko Leković saradnik sa Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore je tokom večeri istakao "da je Crna Gora oduvijek bila zasnovana na srpskim temeljima i da nikakvi falsifikati modernih dukljanskih istoričara ne mogu da pobiju".

Veljko Račić iz kluba Crne Gore i Srbije je tokom večeri apostrofirao je sledeće:

"Nakon referenduma 21 maja 2006 godine, pa sve do 2020 godine, srpsko pitanje u Crnoj Gori je mnogo puta dovedeno u pitanje" a nakon toga dodao. "U tih četrnaest godina stalo je mnogo toga, ponajviše diskriminacije, odbacivanja, svakakvih muka i borbe za očuvanje supstance našeg naroda.

Trebalo je snage izdržati sva ta iskušenja, pretrajati i preturiti preko glave sve Scile i Haridbe, da bi se u konačnom onim svetim litijama naš narod oslobodio i vozdigao u slavu i pobjedu.

Ubijeđen sam da i mnoge tjeskobe i teškoće s kojima se suočavamo danas vuku korijene iz nesrećnog komunizma, iz čijih čeljusti još uvijek ne uspijevamo da se potpuno oslobodimo.

Po onoj biblijskoj priči, kao što je i prorok Mojsije četdeset godina lutao egipatskom pustinjom, dok se nije pokajao i potom svoj izabrani narod uveo u obećanu zemlju, tako ni naš narod neće vidjeti boljih dana i časova, dok se ne pokaje za sve komunističke grijehe i zločine i dok tu pošast potpuno ne ukloni iz svog životnog i civilizacijskog kruga.

Obzirom da i sam potičem iz ravnogorske porodice, dobro su mi poznate sve muke i stradanja svih onih koji su bili na meti komunističkih laži, mantri i manipulacija i ne samo to, već i brojnih znanih i neznanih zločina.

Naš narod kad se oslobodi komunističkog nasleđa i kad ta naopaka i satanska ideologija izumre, tek će tada moći da iskorači i istupi na pozornicu zrelih, postojanih i ozbiljnih naroda.

Komunizam je upravo bio velika zamka za pravoslavne narode, tu je našao plidno tlo, zato se tu i najduže zadržao.

Povratak svetosavlju kao temeljnom principu i životnom opredeljenju i otklon od komunizma nas može uzdići na onaj pijadestal koji je predviđen za velike narode.

Čak je i Evropska unija svojim najvišim pravnim aktima osudila i u istu ravan stavila i fašizam i komunizam kao pošasti novog vremena koje su odnijele milione života, jedino još naš narod ima tu neku emotivnu vezanost za ono što ga je decenijama uništavalo?

Nadamo se da komunizam broji svoje poslednje časove i da je na izdisaju - zaključio je Račić.

Prisutnima se obratio ispred "Udruženja Vasojevića Vaso " - "Udruženja Vasojevića Primorja i Boke" Ivan Milošević govoreći o značaju Vasojevića u celokupnoj srpskoj borbi.

Profesor Vlajko Nikolić predsjednik "Crnogosrskog univerilzalizma" je "potencirao da Srbi u XXI vijeku moraju napredovati na svim poljima, kako na naučnom, tako i na tehnološkom, napominjući da u Crnoj Gori mora doći do promjene svijest i i odricanja od komunističkog načina razmišljanja tj jednoumlja. On je ponovio da se moramo uvijek držati slogana da većeg naroda od Beča do Carigrada nema i shodno tome voditi svoju nacionalnu politiku. Profesor Nikolić je na kraju rekao da ćemo kad tad živjeti u jednoj srpskoj državi i da taj san jeste ostvariv i da će takva zemlja biti zemlja punog nacionalnog zamaha i prosperiteta" - zaključio je profesor Nikolić

Srpski političar, medijskih poslenik i istoričar Spasoje Tomić, dodao je da je političko jedinstvo najbitnija stvar i da je srpski integralizam osnova opstanka Srba u Crnoj Gori a i u regionu. Tomić je naglasio "da moramo uvijek govoriti da je Srbija naša matična država a d je srpski predsjednik u stvari predsjednik svih Srba".
Ispred Srpske demokratske inicijative se obratio direktor Branko Stešević. Istakao je da je jedinstvo Srba važno za dalju borbu protiv diskriminacije, ističući da je sam porijeklom iz ponosne partizanske porodice, i da su podjele iz drugog svjetskog rata arhaične i ne odgovaraju diskursu 21. vijeka. SDI borbu za ravnopravnost Srba vidi kao građanski borbu za ljudska prava, a ne kao političko pitanje.
Kako bi srpske organizacije djelovanje ujedinjeno, potrebna je izrada Strategije Srba Crne Gore, sa jasnom analizom stanja i mjerama koje bi bile usmjerene na poboljšanje položaja našeg naroda.

Srpska demokratska inicijativa je stava da sve što je dobro za Crnu Goru, dobro je i za Srbe i obratno.
Takođe, pripremili su istraživačke projekte koji treba da predstavljaju početak stvaranja pomenute strategije, ali ističu da im me potrebna podrška u njihovom sprovođenju.
Ovaj događaj naročito su uveličali i dali mu na značaju svojim obraćanjem preko video bima, direktor Kulturnog centra iz Novog Sada Bojan Panaotović i vodeći srpski istoričar Aleksandar Raković, što je izazvalo oduševljenje prisutnih.

Gospodin Bojan Panaotović je rekao "da se moramo uvezivati i da srpski političari iz srpskih zemalja ma koliko nekada svi imali svojih mana i vrlina, treba da jasno i nedvosmisleno vode usklađenu politiku, koja mora biti dogovorena na način da to u stvari bude nacionalni program koji će i nove generacije srpskih političara sprovoditi. Panaotović je još rekao da ne smijemo dozvoliti da Srbe vode Rašić i Rašići, jer takvi jesu po mjeri naših neprijatelja a to logično nije u našem interesu".

Profesor Aleksandar Raković u svom obraćanju kao i uvijek jasno, precizno i nadasve nadahnuto govorio je o potrebi "da se srpsko pitanje u Crnoj Gori mora rešavati na način koji će polako ali sigurno dovesti do toga da se Crna Gora vrati u potpunosti sebi, da u prvom redu bude i srpska država i da nacionalni rad uprkos teško mogućim izmenama sadašnjeg diskriminatorskog ustava mora biti nastavljen, jer će samo uporan rad dovesti do jedinstva koje je neophodno kako bi srpski narod opstao na ovim prostorima".