10-09-2021

Sjutra predstavljanja knjige „Herbarijum – Don Đuro“ autora Slobodana Boba Slovinića

Prvi tom triologije Slobodana Boba Slovinića, knjiga „Herbarijum – Don Đuro“, biće promovisana sjutra u 19 časova u crkvi Santa Maria in Punta u budvanskom Starom gradu, u organizaciji NVO Društva Feral, koje se bavi očuvanjem budvanskog kulturnog nasljeđa.



O knjizi če govoriti prof. dr. Saša Popović, profesor Ekonomskog fakulteta, Željko Šćepanović, urednik prvog toma i autor. Moderatorka večeri biće Itana Lalović ispred NVO Feral. Projekat su podržali Opština Budva, Turistička organizacija opštine Budva, marketinška agencija Unibrand i štamparija DPC.

„Kada je Liberto, na gotovo volšeban način, došao do orginalnog primjerka Herbarijuma iz 1899. godine, počela se rađati ideja da bi on mogao postati zlatna nit koja spaja ljude i događaje kroz vrijeme. Bila bi zaista velika šteta da je taj herbarijum ostao zaboravljen na nekoj polici ili u nekoj kutiji – takva ostavština obavezuje ne samo da se sačuva, već nosi potencijal velike inspiracije. Samo to što je neko, veoma mlad, neke daleke godine, svojom rukom ubrao, sušio, presovao biljku, pedantno zapisao narodni i latinski naziv, unio mjesto i vrijeme branja, nameće nam obavezu da tu kolekciju sačuvamo i brinemo o njoj. A ona je dopala ruku Libertu Slovniću, koji je svojim senzibilitetom izdigao na jedan viši nivo, postavljajući ga na svoj lični i porodični pijadestal, da bi postao sveobuhvatan i gotovo univrzalan. Ovaj roman bio je lijek za Libertov tjelesni i duhovni oporavak nakon zdravstvenih problema, njegova dnevna obaveza, novo stremljenje i motivacija. Uporedo s romanom, teklo je i njegovo ozdravljenje. Stvorio se jedan novi Bobo, kao i prije bolesti – radan, disciplinovan i misaon. Roman se desio se u njegovim zrelim godinama, kada čovjek zna mnogo, ima mudrosti, a često nađe i hrabrosti da istraje i stvara. Da li ruka koja decenijama nosi kičicu, može uspješno da nosi pero? Možda je, u stvari, Liberto čitav život kičicom klesao svoje umjetničko biće, da bi, sa izoštrena dva estetska čula, došao do sposobnosti da tu svoju suštinu iskaže na jedan drugačiji – literarni način. Roman se od faktografskih, dokumentarnih početaka, razvio u jednu divnu ličnu dramu, religijsku, ljubavnu i adolescentsku. Iz ugla pisca, od pukog bilježenja porodične hronologije, roman je rastao i narastao do duhovne odrednice novog života, postao je cilj, pretvorio se u lijek, u dar, pomjerio je granice razmišljanja i postao novi izazov. Na tom tankom ledu, po kome spisatelji i naratori svakodnevno klizaju, oprobao se Liberto. Niko nije mogao pretpostaviti da će on s takvom lakoćom i iskusnim manirom praviti literarne piruete, lupove i aksele! Ovo djelo je moralo od multitalentovanog autora naslijediti mnogo aspekata. S jedne strane, to je roman o budvanskoj, primorskoj porodici. Prepun je arhaičnog, bokeljskog govora, koji je pravi ukras romana. Zadovoljstvo je čuti neke gotovo zaboravljene riječi ili pak nove. Imam utisak da će mnoge riječi upravo ovo djelo sačuvati od zaborava. Savremeni, mladi čitalac može saznati kako se živjelo u tipičnoj starobudvanskoj porodici, kako su provodili dane, čime su se bavili, kako su radili u vrtu, u kući, u maslinjaku, na moru, kakav im je bio humor i kakve su ih nedaće mogle zadesiti. Može i naučiti kako se ophoditi prema bližnjemu sa pažnjom i razumijevanjem. Takođe, može se vidjeti kakve su bile društvene norme, kao je funkcionisao državni sistem. Mnoštvo likova – pituri, policioti, administratori, sudije, oficiri, ribari i trgovci, predstavljaju društveni šareniš toga doba, koji postepeno osvaja čitaoca. HERBARIJUM je i religijski roman, pun moralnih i religioznih dilema. To je roman o ljudskoj prirodi, o mladalačkoj čistoti i nedoumicama“, zapisao je o knjizi urednik Željko Šćepanović.


Biografija autora:

Slobodan Bobo Liberto Slovinić rođen je 1943. godine u Budvi. Rano dijetinjstvo proveo u Budvi i Kotoru. Srednje obrazovanje stekao na Cetinju i u Titogradu, maturirao je (1961) u gimnaziji "Slobodan Škerović" u Podgorici. Diplomirao je (1966) na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu, na odsjeku unutrašnje arhitekture, u klasi profesora Đorđa Krekića. Bio je na studijskim putovanjima: Grčka, Njemačka, Francuska, Italija, Irak, SSSR, Španija. Prvi put se predstavio (1961) na grupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Za vrijeme studija izlaže sa prijateljima u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu priredio je (1965) u Modernoj galeriji u Podgorici. Do sada je imao preko 50 samostalnih i više od 350 grupnih i kolektivnih izložbi u našoj zemlji i inostranstvu.

Prvo priznanje, Zlatnu plaketu za slikarstvo, dobio je (1969) na izložbi u Beogradu. Dobitnik je mnogih drugih nagrada i priznanja, među kojima: Nagrada "Oslobođenja Titograda" za slikarstvo (1977); Prva nagrada "Zimskog salona", Herceg Novi (1980); Nagrada za slikarstvo "Grada Breseja", Francuska (1983); Nagrada Fonda "Moša Pijade", na XVIII Likovnom salonu "13 Novembar, Cetinje (1984); Prva nagrada salona "13 Novembar", Cetinje (1987); "Počasna nagrada" za slikarstvo, Saveza francuskih umjetnika, Pariz (1988); Nagrada za slikarstvo "Le Franc Bourgeois", Bresej (1989); "Novembarska nagrada" za slikarstvo, Budva (1990); "Trinaestojulska nagrada" Crne Gore (1990); Plaketa "Beli anđeo" za slikarstvo, Prijepolje (1995). Dobitnik brojnih nagrada i priznanja za grafički dizajn, spomenike i likovne kreacije.

Istaknuti je kulturni stvaralac Crne Gore od (2010). Član je ULUCG-a i ULUPUCG-a od (1968). Izabran (1978) za sekretara Odbora za likovne umjetnosti CANU. Postao (1983) član "Maison des Artistes" u Parizu. Jedan je od osnivača i član Crnogorske panevropske unije. Učestvovao je u radu više slikarskih kolonija. Kreirao je preko (400) projekata unutrašnjeg uređenja prostora i brojne druge projekte, od kojih je većina realizovana. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Autor je knjiga: Pariski zapisi (Putopis) (1996); Uijetničke zbirke Centra savremene umjetnosti Crne Gore (Izbor iz zbirke i likovno-kritički pregled) (2010); Ars Libris (Likovna kritika) (2013). Pariske Reminiscence (Putopis) (2020); Herbarijum - Don Đuro (Prvi tom trilogije) (2021).

Povodom 60 godina stvaralačkog rada, u Narodnom muzeju na Cetinju, 2017. je priređena retrospektivna izložba i objavljena monografija. U Modernoj galeriji u Podgorici, 2018. godine prezentiran je izbor iz retrospekcije uz monografski katalog. Osim slikarstva i likovne kritike, bavi se enterijerom i dizajnom, živi i stvara u Podgorici i Budvi.