(VIDEO) Nije bilo uzalud - Snaga stvaralaštva Ranka Pavićevića koja traje

Na 19. Međunarodnom sajmu knjiga i obrazovanja u Podgorici, juče je predstavljena nova knjiga iz izdavaštva Narodne biblioteke Budve pod nazivom Nije bilo uzalud (O stvaralaštvu Ranka Pavićevića). Ova publikacija nudi duboke poglede na novinarstvo i umjetnost kroz riječi velikih ličnosti, među kojima su Momo Kapor, Čedo Vuković, Vida Ognjenović, Siniša Jelušić i mnogi drugi.

Foto: Printscreen/YT

O knjizi su na Sajmu govorili književna kritičarka Jovanka Vukanović, novinarka Gorica Vukićević, publicista i novinar Ranko Pavićević, a promociju je vodila Stanka Stanojević.

Promociju je otvorila moderatorka Stanka Stanojević, koja je istakla značaj knjige "Nije bilo uzalud", koja donosi detaljan pogled na stvaralaštvo Ranka Pavićevića. Kako je naglasila, ova knjiga ne govori samo o Pavićeviću, već u njoj govore mnoge znamenite ličnosti sa kojima je Ranko imao priliku da se sretne tokom festivala Grad teatar u Budvi i kasnije, kroz brojne umjetničke kolonije, književne večeri i druge aktivnosti.

Stanojević je citirala neka od impozantnih imena koja su doprinijela ovoj publikaciji, među kojima su Momo Kapor, Čedo Vuković, Vida Ognjenović, Siniša Jelušić i mnogi drugi. Knjiga, prema njenim riječima, svjedoči o tome kako novinarstvo, kao društveno angažovani rad, gradi mostove između činjenica i percepcije, oblikuje javnu svijest i otvara prostor za kritičko promišljanje koje pokreće društvene promjene.

Siniša Jelušić, akademik, u svom tekstu otvara ovu publikaciju i ističe Pavićevićevu humanističku orijentaciju, koja ga odlikuje kao autora koji ne zadržava talent samo za sebe, već ga dijeli sa drugima, u skladu sa suštinskom hrišćanskom porukom. Ovaj aspekt rada Ranka Pavićevića, prema Jelušiću, čini ga jedinstvenim u novinarstvu i umjetnosti.

Vida Ognjenović je, s druge strane, istakla da Ranko Pavićević uspijeva u intervjuima jer uvijek nastupa s velikim poštovanjem, kako prema činjenicama, tako i prema ličnostima koje intervjuira. Ognjenović je dodala da Pavićević u svojim razgovorima ne samo da stvara biografiju svojih sagovornika, već i autopoetičku biografiju ideja i ostvarenja.

Za kraj, Stanojević je citirala Čeda Vukovića, koji je u knjizi rekao: "Ako ne umiješ pitati, onda ne otvaraj usta." Prema Vukoviću, Ranko Pavićević je pravi majstor u postavljanju pitanja, te je uvijek znao kako da nađe prave odgovore kod svojih sagovornika.

Jovanka Vukanović o dubokom značaju stvaralaštva Ranka Pavićevića

Književna kritičarka Jovanka Vukanović podijelila je svoje viđenje stvaralaštva Ranka Pavićevića, ističući kako je ova knjiga, "Nije bilo uzalud", zbirka koja nas okuplja u svakom segmentu – kako one koji pišu, tako i one koji ocjenjuju, analiziraju i sistematizuju pisanje. Vukanović je citirala pasus iz svog ranijeg prikaza Pavićevićeve knjige "Razgovori", u kojem naglašava kako književnost i stvaralačka riječ služe kao proces samosvješćenja i samospoznaje, kako pojedinca, tako i zajednice. Ona je podvukla da, iako je čovjek smrtan kao biološko biće, njegova kreativnost i misao ostaju neprolazni, jer umjetnost nudi alternativne vizije svijeta, nove šanse, dubinu i visinu vlastitih vidika.

Vukanović je zatim citirala velikog pisca Marija Vargas Ljosu, koji je rekao da je čitanje, kao i pisanje, protest pred životnim nedaćama. Ovaj stav, prema Vukanović, najbolje opisuje karakter intervjua, kolumni i proze Ranka Pavićevića, koji svojim radom pomiče granice kreativnosti i promišljanja, postavljajući pitanja koja idu dalje od trenutnih, površnih dilema. Svi ovi osvrti na njegov rad, kao i analize koje čine ovu knjigu, svjedoče o njegovoj sposobnosti da istražuje duboku suštinu života i umjetnosti, uvodeći čitatelje u dijalog koji je istovremeno intelektualno izazovan i emotivno otkrivajući.

Ona je zatim istakla kako Ranko Pavićević, kao autor, uspijeva stvoriti dijalog u kojem se pitanja i odgovori stapaju, čineći da čitatelj ne zna ko je više doprinio dubini razgovora – autor ili sagovornik. Pozivajući se na Aleksandra Jerkova, ona je naglasila Pavićevićev odnos prema intervjuima kao književnom podžanru, u kojem je jasno da se on drži dalje od pitanja trenutka, što knjizi daje trajnost i dubinu.

Vukanović je dodala da su Pavićevićevi intervjui više od pukih razgovora – oni predstavljaju "kulturni obrazac", koji ostavlja neizbrisiv trag u vremenu post-istine, zaborava i potrošnje. Ovi razgovori, kako je istakla, ne služe samo kao zbirka intervjua, već kao trostruko svjedočanstvo sadašnjeg, prošlog i budućeg života, kroz prizmu duhovne i stvaralačke inteligencije.

Gorica Vukićević o značaju novinarstva Ranka Pavićevića

Gorica Vukićević u svom izlaganju naglasila je duboku posvećenost i hrabrost Ranka Pavićevića, ističući njegovu ključnu ulogu u očuvanju kulturnih vrijednosti i istine u turbulentnim vremenima. Ranko je bio istinski hroničar jednog doba, novinar koji je kroz svoje tekstove, intervjue i kritike oblikovao javnu svijest i uticao na oblikovanje intelektualne klime u Crnoj Gori. Njegovo novinarstvo nije bilo samo izvještavanje o događanjima, već i borba za očuvanje slobode izražavanja i umjetničke autentičnosti u društvu koje je bilo podloženo političkim i društvenim pritiscima.

Gorica Vukićević podsjeća na Rankovu posvećenost, kako profesiji, tako i društvenoj odgovornosti, navodeći da je, uprkos svim izazovima, Ranko bio dosljedan svojim principima. U njenom izlaganju, Ranko je prikazan kao intelektualac koji je bez straha stajao na strani istine, čak i kada je to značilo suočavanje sa ozbiljnim prijetnjama i opasnostima. Kroz svoju analizu i tekstove, Ranko je uspio da stvori mostove između umjetnosti, novinarstva i šire društvene odgovornosti, govoreći o temama koje su se često nalazile na margini.

Ono što čini njegov rad posebno važnim, kako ističe Vukićević, jeste njegova sposobnost da u vrijeme kada je sloboda bila ugrožena, postane glas onih koji nisu mogli da se čuju. Ranko je bio sinonim za novinarstvo koje ne staje na površnim analizama, već ulazi u srž problema, ističući društvene nepravde i pozivajući na odgovornost i promjene. U tom kontekstu, njegovo novinarstvo je postalo ključni alat za očuvanje kulturne i moralne vertikale u društvu, čak i kada su se druge sile trudile da ugroze slobodu govora i mišljenja.

Gorica zaključuje da Ranko Pavićević nije bio samo novinar, već i prosvjetitelj, intelektualac sa misijom da kroz svoje pisanje sačuva istinu i doprinese stvaranju odgovornog društva. Bez obzira na sve teškoće s kojima se suočavao, on je bio stalni borac za očuvanje kulturnih i moralnih vrijednosti, a njegov rad ostaje trajni pečat na istoriji novinarstva i intelektualne misli Crne Gore.

Ranko Pavićević: Nije bilo uzalud

Ranko Pavićević, u svom emotivnom izlaganju, izrazio je duboku zahvalnost prema svima koji su prisustvovali ovom značajnom događaju.

Osim toga, Ranko nije mogao da ne podijeli svoje emocije zbog prisustva svojih najbližih, kolega i prijatelja, čime je, kako tvrdi, opravdan naziv ovog okupljanja – "Nije bilo uzalud". Iako je, kako kaže, mogao da se zahvali svakome pojedinačno, vrijeme je bilo ograničeno, pa se odlučio za iskreno i kratko izlaganje.

U završnom dijelu svog govora, Ranko je podsjetio sve prisutne da je sve ovo što se dešava gotovo simbolično vezano za dan Svetog Vasilija Ostroškog Velikog, izražavajući vjeru u višu moć koja je, po njegovom mišljenju, upravo stajala iza ovog okupljanja i svih prethodnih događanja u njegovom životu. Sa zahvalnošću je naglasio kako je presrećan zbog svega što je postignuto i što se dogodilo.

D.B