Foto: Zavod za školstvo

U Zavodu za školstvo su CdM-u kazali da sistem obrazovanja mora biti kompatibilan sa strateškim razvojnim opredjeljenjima i ciljevima reformi u Crnoj Gori na izgradnji demokratskog, ekonomski prosperitetnog i otvorenog društva, zasnovanog na vladavini prava, skladnoj međuetničkoj koegzistenciji, razumijevanju i toleranciji.

Naglašavaju da bi uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem izazvalo promjenu fonda svih časova ostalih predmeta odnosno smanjenje normi nastavnicima. Uz to, u izjavi za CdM iz Zavoda napominju da se postavlja i pitanje dječjih prava za učenike koji su ateisti ili čiji su roditelji ateisti.

“Član 1 Ustava Crne Gore propisuje da je Crna Gora građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. U smislu razvijanja koncepta građanske države u školama se ne pravi bilo kakva razlika u odnosu na nacionalnu i etničku pripadnost, što je u istinskom duhu demokratskog i građanskog koncepta obrazovanja, države i društva kome težimo i koje želimo da gradimo. Član 5 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da je u javnoj ustanovi obrazovanje i vaspitanje svjetovnog karaktera. U obrazovnoj ustanovi nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao vjerske škole”, podsjetili su iz Zavoda za školstvo.

Sistem obrazovanja mora, upozoravaju, biti kompatibilan sa strateškim razvojnim opredjeljenjima i ciljevima reformi u Crnoj Gori na izgradnji demokratskog, ekonomski prosperitetnog i otvorenog društva, zasnovanog na vladavini prava, skladnoj međuetničkoj koegzistenciji, razumijevanju i toleranciji.

“U tom smislu su koncipirani i nastavni planovi i programi tako da je ostavljena mogućnost da lokalna zajednica, manjinski narodi i etničke grupe u saradnji sa školama i lokalnim upravama mogu sami kreirati 15-20 odsto sadržaja u skladu sa svojim specifičnostima. Prilikom uvođenja reforme obrazovnog sistema 2003. godine održano je niz naučnih skupova i javnih rasprava oko potrebe uvođenja vjeronauke u obrazovni sistem a na inicijativu Srpske pravoslavne crkve. Tadašnja naučna i stručna pedagoška javnost je zaključila da je potrebno omogućiti izučavanje vjeronauke kroz istoriju religije kako bi se sačuvao multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori (zaključci sa javnih rasprava su objavljeni u časopisu “Obrazovanje i vaspitanje”). U javnoj raspravi učestvovao je veliki broj prosvjetnih radnika, roditelja, aktiva nastavnika, predstavnika socijalnih partnera, institucija, nevladinih organizacija i međunarodnih eksperata”, kazali su CdM-u iz Zavoda za školstvo.

Oni upozoravaju da bi uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem izazvalo promjenu fonda svih časova ostalih predmeta odnosno smanjenje normi nastavnicima.

“Takođe, upitan bi bio i način finansiranja i zapošljavanja nastavnog kadra koji bi izvodio ovu nastavu. Uz to, postavlja se i pitanje dječjih prava za učenike koji su ateisti ili čiji su roditelji ateisti”, naglašavaju u Zavodu.

Dodaju da se u evropskom okruženju (sa izuzetkom balkanskih država), vjeronauka ne izučava osim kao fakultativna nastava.

“Ipak, ukoliko neko od učenika ima želju da izučava vjeronauku odnosno religiju, takva mogućnost mu se pruža kroz izučavanje izbornog predmeta Istorija religije. Izborni predmet Istorija religije izučava se u IX razredu osnovne škole, s jednim časom nedjeljno, što ukupno čini 31 čas godišnje. U gimnaziji izborni predmeti Istorija religije 1 i 2 izučavaju se u I ili II razredu, odnosno, u III ili IV razredu, s jednim časom nedjeljno, odnosno, 35 časova godišnje. U osnovnoj školi učenici stiču znanja u okviru četiri glavne teme: osnovni koncepti i pojmovi religije i predmonoteistička vjerovanja, judaizam, hrišćanstvo i islam. Učenici gimnazije, pored ove četiri teme, izučavaju i sljedeće: vjerovanja i rituali u Evropi do prodora hrišćanstva, religijski sistemi starih civilizacija, budizam, religija i savremeni svijet”, objasnili su iz Zavoda za školstvo.

Napominju da je poznavanje istorije religije i vjerovanja je neophodno za razumijevanje svijeta punog različitosti, za život u takvom svijetu i za bolje razumijevanje sopstvenog identiteta u njemu.

“Izučavajući predmet Istorija religije učenici imaju priliku da na odgovarajući način proučavaju običaje, kulturu i etiku zajednice kojoj pripadaju, kako bi razumjeli na koji način je religija oblikovala i, još uvijek, oblikuje način života i funkcionisanja pripadnika te zajednice. Istovremeno, pomaže im da nauče o ostalim religijama, s naglaskom na onima koje su relevantne za njihov svakodnevni život i okruženje, kako bi bolje razumjeli i uvažavali pripadnike drugih religija, s kojima treba harmonično da žive i rade tokom života”, smatraju u Zavodu.

Dodaju da će saznanja o različitim religijskim pravcima i ulozi religije u savremenom svijetu doprinijeti tome da stereotipi i predrasude budu zamijenjeni razumijevanjem i uvažavanjem ili, barem, smanjivanju stereotipa i predrasuda.

“Poznavanje istorije religije neophodno je, takođe, i za razumijevanje brojnih ideja i uticaja u umjetnosti i istoriji koji su imali odjeka u čitavom svijetu i oblikovali društvo kroz istoriju. Hronološki pristup u izučavanju istorije religije, korišćen u programima istorije religije u osnovnoj školi i gimnaziji, omogućava učenicima da razumiju razvoj i ulogu vjerovanja/religija u njihovom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu. Programi, takođe, nude teorije o religiji i društveni, ekonomski i politički kontekst različitih religijskih pokreta, ličnosti i događaja. Dužna pažnja posvećena je i međusobnim uticajima i prožimanjima različitih vjerovanja/religija. Iz svih navedenih razloga smatramo da nije potrebno niti svrsishodno uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem”, zaključuju u izjavi za CdM iz Zavoda za školstvo.

Ranije danas je programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović CdM-u rekao da je nedavna izjava mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija da je vrijeme da nastavak upornog pritiska crkve na obrazovni sistem koje ne doprinose očuvanju njegovog svjetovnog karaktera presudno važnog za opstanak građanskog i demokratskog karaktera crnogorskog društva. On upozorava da nije nemoguće da se ovaj cilj SPC ostvari jer su, kako naglašava, vlasti, ali i drugi politički akteri spremni da prave ustupke crkvi koja se pozicionirala kao značajan faktor političkog života u Crnoj Gori.

Izvor: CDM