Ne moramo baš uvijek da budemo srećni, u redu je ako sve nije kako smo planirali
Dok kod mnogih ljudi dolazak Nove godine i novogodišnjih praznika budi prazničnu euforiju, sreću i radost, s druge strane postoje i oni koji se osjećaju loše i usamljeno. Praznična disforija je sasvim realna pojava, kaže za Portal RTCG psihološkinja Marija Babić. Ona obuhvata osjećaj tuge, stresa, anksioznosti ili depresije. Važno je, savjetuje Babić, da prihvatimo svoja osjećanja i da, ukoliko osjećamo tugu ili usamljenost, pokušamo da ih podijelimo s nekim kome vjerujemo. Ne moramo baš uvijek da budemo srećni i u redu je ako sve nije kako smo planirali, kaže psihološkinja i savjetuje da razmišljajmo o onome što imamo, umjesto o onome što nemamo.
(Foto: Freepik)
Praznici često dolaze sa visokim društvenim i porodičnim očekivanjima, što, pojašnjava psihološkinja Babić, može da dovede do veoma naglašenih emocionalnih reakcija, poput anksioznosti i/ili depresivnosti.
Kao jedan od načina kako da se izborimo sa lošim osjećanjima tokom praznika jeste da prihvatimo da ne moramo baš uvijek da budemo srećni, da ne moramo da organizujemo savršene proslave i da je u redu ako sve nije kako smo planirali.
"Prihvatite svoja osjećanja. Ako osjećate tugu ili usamljenost, pokušajte da ih podijelite s nekim. Podjela emocija sa ljudima kojima vjerujete značajan je mehanizam za prevladavanje stresa nastalog upravo na osnovu ovakvih emocija", savjetuje psihološkinja.
Psihološkinja Babić za Portal RTCG priča o emocijama, prazničnoj usamljenosti, detaljno objašnjava zašto se neki ljudi osjećaju loše tokom praznika, te savjetuje kako da se izborimo sa lošim mislima.
Da li je novogodišnja depresija ili „holiday blues“ realna pojava? Kako da je pobijedimo?
Kada su emocije u pitanju, realno je sve ono što nas tjera da se osjećamo ovako ili onako. Lijepe i prijatne emocije mnogo smo skloniji da osvijestimo ranije, dok smo kod onih manje prijatnih skloni da se bavimo nečim drugim. Prvo ih preispitujemo, zatim se pokušavamo izboriti sa njima, a onda tražimo ljude za podršku kako bismo ih normalizovali. Tek kada se ta određena, uglavnom neprijatna, osjećanja normalizuju, bude nam bolje.
Kada su praznici u pitanju, to je onaj trenutak kada čujete: „Dobro je! Nijesam samo ja onaj koji se u ovoj novogodišnjoj euforiji osjeća tužno i neraspoloženo.“
Međutim, umjesto da tražimo eksternu validaciju toga što je realno, a što nije, uvijek se najprije zapitajmo kako smo mi – ali zaista.
Da, praznična disforija je sasvim realna pojava. To je emocionalno stanje koje se javlja tokom prazničnog perioda i obuhvata osjećaj tuge, stresa, anksioznosti ili depresije. Iako praznici obično dolaze sa osjećajem radosti, slavljenja i zajedništva, neki ljudi doživljavaju negativne emocije u tom periodu.
Zašto se neki ljudi tokom praznika osjećaju loše? Da li je to normalna pojava?
Gdje god da je psihologija čovjeka, tu su i individualne razlike, tako da je svako od nas priča za sebe. Ipak, možemo pomenuti neke šire faktore koji utiču na nastanak ovakvih osjećanja tokom prazničnog perioda.
Praznici često dolaze sa visokim društvenim i porodičnim očekivanjima, što može dovesti do veoma naglašenih emocionalnih reakcija u vidu anksioznosti i/ili depresivnosti. To je ono na što mislimo kada govorimo o stresu. Takođe, komercijalizacija praznika može stvoriti osjećaj da moramo „biti srećni“ ili da treba da imamo savršen praznični provod, trpezu, darove, putovanja i slično. Ako to trenutno nije tako, upadamo u zamku omalovažavanja sebe, preispitivanja sopstvenih vrijednosti, drugih ljudi i svijeta oko nas.
Neki ljudi, posebno oni koji su daleko od porodice ili nemaju bliske prijatelje, mogu se osjećati usamljeno tokom prazničnog perioda. Praznici često naglašavaju povezanost i zajedništvo, što može izazvati osjećaj gubitka ili izolacije.
Troškovi poklona, putovanja, hrane i dekoracija mogu stvoriti finansijski pritisak koji doprinosi osjećaju stresa i disforije. I kroz to ponovo možemo upasti u zamku preispitivanja nekih svojih dubinskih, suštinskih vrijednosti.
Za ljude koji su izgubili voljene osobe, praznici mogu donijeti bolna podsjećanja na prošlost i njihove gubitke.
Mediji i društvene mreže često prikazuju idealizovane slike prazničnih trenutaka, što stvara nerealna očekivanja koja se teško mogu ispuniti u stvarnosti. To nam ponovo nameće pritisak i zahtjeve prema sebi koje imamo tokom čitave godine, a ne samo na njenom kraju.
Dodatno, kraj godine nosi i umor od svega onoga u što smo ulagali, pa najčešće vapimo za odmorom, a ne za dodatnim stresom u vidu iscrpljujućih pokušaja da ispunimo nove poduhvate – „umorimo se da bismo sebi priuštili sliku odmora koja nam suštinski možda uopšte ni ne prija“.
Koji su najčešći razlozi zbog kojih se ljudi osjećaju loše tokom praznika?
Uz sve gore navedene razloge, jedino što bih dodala jesu naše lične note koje dajemo svakom dešavanju oko nas, kako tokom praznika, tako i inače. Ti „okidači“ iz spoljašnje sredine važni su jer nose značenje koje je nama bitno, pa su praćeni različitim emocionalnim reakcijama. Dešavanja je u ovom periodu svakako više, pa vjerujem da ni uzročnika ne manjka.
Da li osoba mora da ima konkretan razlog da bi se tokom praznika osjećala loše?
Emociju najčešće osjetimo ili je definišemo na osnovu ponašanja, a rijetko kada odmah prepoznamo njen uzrok. Ipak, prepoznavanje uzroka je najvažnije jer praznici nose mnogo okidača za naša iracionalna mišljenja, uvjerenja i zahtjeve prema sebi, drugima i svijetu koji nas okružuje.
Emocija može doći i djelovati kao da je bez jasnog povoda, ali ako želimo ozbiljnije da se bavimo njom, potrebno je tražiti njen uzrok i raditi na njemu.
Smatram da su sve emocije, bilo pozitivne ili negativne, funkcionalne ili štetne, putokaz za ono što nam u datom trenutku ili na duže staze odgovara ili ne odgovara. Kada se bavimo uzrocima u sadašnjosti, radimo nešto veoma korisno za svoju budućnost.
Kako se izboriti sa lošim osjećanjima tokom praznika?
Prihvatimo da ne moramo uvijek biti srećni, da ne moramo organizovati savršene proslave i da je u redu ako sve nije kako smo planirali.
Dajmo sebi dozvolu da se opustimo i budemo realni u svojim željama i potrebama, te postavimo realna očekivanja.
Brinimo o sebi, jer se tokom praznika često čini da imamo više vremena za druge nego za sebe. Priuštite sebi aktivnost za koju znate da je autentično vaša i u kojoj istinski uživate.
Prihvatite svoja osjećanja. Ako osjećate tugu ili usamljenost, pokušajte da ih podijelite s nekim kome vjerujete.
Nađite svoju malu zajednicu ako ste daleko od porodice i prijatelja ili se iz drugih razloga osjećate usamljeno.
Čuvajte svoju rutinu ili je ponovo uspostavite. Redovno spavanje, fizička aktivnost i zdrava ishrana pomažu da se osjećamo stabilnije. Čak i brza šetnja može poboljšati raspoloženje i smanjiti simptome stresa ili depresije.
Ako se osjećate pod pritiskom zbog porodičnih okupljanja ili obaveza, važno je da naučite da postavite granice. Naučimo i sebe i druge da su naše potrebe važne i da, ako nam se ne ide na neko okupljanje, ne moramo da idemo.
Razmišljajmo o onome što imamo, umjesto o onome što nemamo. Umjesto velikih i nedostižnih ciljeva, postavimo manje, realnije ciljeve koji nas dugoročno motivišu.
Sve ove, ali i mnoge druge preporučene aktivnosti imaju zajednički cilj – da se osjećamo sigurno u svom životu, okruženju, prijateljima, porodici i načinu života.
Ukoliko primijetimo da ova osjećanja traju duže i remete svakodnevno funkcionisanje, važno je razmotriti i obraćanje terapeutu ili savjetniku. Profesionalna podrška može pomoći u suočavanju sa izazovima koje donosi praznična sezona i u učenju strategija za prevazilaženje teških emocija.