Pomjeranje kazaljki kao atak na bioritam: Dr Roganović objašnjava zašto se osjećamo iznureno i zašto nam treba duže da se prilagodimo
Iako se većina nas raduje dužem danu koji donosi ljetnje računanje vremena, prelazak na novi režim često nosi i skrivenu cijenu koju plaća naš organizam. Stručnjaci upozoravaju da pomjeranje sata, iako se čini kao minorna promjena, direktno utiče na naš cirkardijalni ritam (unutrašnji sat), remeteći kvalitet sna i opšte raspoloženje.
Za mnoge građane Budve, ovaj period predstavlja borbu sa hroničnim umorom, otežanim buđenjem i osjećajem iznurenosti, a neuropsihijatar u Domu zdravlja Budva, dr Vasko Roganović, objašnjava mehanizme koji stoje iza ovih tegoba i ko su najranjivije grupe.
Dr Roganović ističe da se veliki broj ljudi i u redovnim okolnostima bori sa nesanicom i problemima prelaska iz budnog stanja u san, ali da su ove sezonske promjene dodatni teret.
"U svojoj praksi se svakodnevno susrijećem sa ljudima koji kubure sa snom. Proces prelaska iz svjesnog stanja u stanje spavanja za mnoge je izazovan. Takođe, dosta ljudi se budi tokom noći, što drastično remeti kontinuitet odmora. Ono što je ključno, a što često previđamo, jesu faze spavanja", započinje dr Roganović.
On naglašava važnost dubokih faza sna za regeneraciju organizma.
"Imamo kategorije ljudi koje u tom cirkardijalnom ritmu i ritmu spavanja ne dosegnu dovoljno često duboke faze spavanja. Upravo te duboke faze su neophodne da bi se tijelo i um odmorili. Zbog toga se, sa tim osjećajem plitkog spavanja, ljudi ujutro osjećaju iznureno, nenaspavano i teško ustaju."
Za osobe koje već imaju predispoziciju za probleme sa spavanjem, pomjeranje kazaljki predstavlja značajan stres.
"Za takve osjetljive kategorije ljudi, koji inače imaju problem sa snom, ovakva pomjeranja dodatno opterećuju ionako krhku naviku ustajanja, odlaska na posao i obavljanja svakodnevnih obaveza. Važno je razumjeti da mozak te promjene i te kako registruje, čak i ako nam se čini da se radi o samo jednom satu. Te promjene se direktno reflektuju kako na našu budnost tokom dana, tako i na raspoloženje naših sugrađana", ističe dr Roganović.
Osim predispozicije za nesanicu, ključnu ulogu u brzini adaptacije igra i nivo stresa u životu pojedinca.
"Generalno, oni ljudi koji imaju zdravo mentalno funkcionisanje i koji možda nisu opterećeni prevelikim stresom u svom životu (koji opet sam po sebi drastično narušava spavanje) lakše se privikavaju na ove promjene. Nasuprot njima, oni koji odranije imaju te tegobe, mnogo teže se navikavaju na novonastalu situaciju."
Iako se pomjeranje sata namjerno obavlja vikendom kako bi se ljudima dalo bar malo vremena da se "naviknu", dr Roganović smatra da je to nedovoljno.
"Sigurno da je 24 sata premalo vremena da se organizam potpuno prilagodi. Međutim, nekako naš opšti sistem funkcionisanja, a pogotovo radni ritam, ne dozvoljava neke veće adaptacije na te promjene. Mi smo tu negdje prinuđeni da to prihvatimo 'zdravo za gotovo' i da se onda borimo sa tim: nekada nam je dosta spavanja, nekada nam je malo, ali moramo da se ukalupimo u postojeći sistem."
Kao dugoročno rješenje, koje bi imalo blagotvoran uticaj na zdravlje populacije, dr Roganović zagovara fiksno računanje vremena.
"Po mom subjektivnom mišljenju, a i po sve brojnijim komentarima ljudi sa kojima razgovaram, velika većina bi voljela da ne dolazi do promjene i da bi trebalo da je vrijeme uniformno tokom cijele godine. To bi imalo svojih očiglednih prednosti u smislu stabilnijeg bioritma, manje stresa i boljeg opšteg zdravlja", zaključuje dr Vasko Roganović.
Tekst priredila Redakcija Portala RTV Budva
Izvor: Radio Budva