Simonović: Auto prevozi tijelo, a motor dušu

Miroslav Miki Simonović, sa 40 godina iskustva na dva točka, govori o slobodi, bezbjednosti i decenijama koje je proveo na drumu: Od vremena kad je Budva imala samo tri motora do današnjih gužvi i „nevidljivosti“ bajkera.

Sa prvim zracima proljećnog sunca, budvanske ulice preplavili su motori. Za mnoge je to znak za početak sezone, ali za našeg sugrađanina Miroslava Mikija Simonovića, sezona zapravo nikada i ne prestaje. Kao jedan od pionira bajkerskog pokreta u Crnoj Gori, Simonović otvara dušu o tome što motor znači za slobodnog čovjeka, ali i sa kakvim se opasnostima suočavaju oni koji se usude da sjednu na dva točka.

Za Mikija, motor je mnogo više od prevoznog sredstva to je filozofija življenja. Ipak, on iskreno govori o onome što svaki bajker osjeća, iako zakon nalaže drugačije.

„Meni je žao, to nije dobro iz bezbjednosnih razloga, ali najviše volim bez kacige da vozim. Jer onda baš imam tu slobodu o kojoj pričamo. Mi smo to oduvijek govorili: motori prevoze dušu, a auto samo tijelo“, ističe Simonović.

Međutim, ta sloboda ima visoku cijenu u savremenom saobraćaju, gdje su motoristi često „nevidljivi“ za vozače automobila.

„Kad vozite, normalno je da gledate u retrovizor. Trebalo bi da znate šta je iza vas u svakom momentu, kao i šta je ispred. Moj savjet vozačima automobila, a ja to radim kad sam u kolima, pomjerite se desno, napravite prostora. Ima kod nas onih kojima je valjda krivo što ja mogu da prođem, pa se onda namjerno 'nabijaju' kolima. Policija i zakon nemaju baš razumijevanja, a motor se mora čuti jer onda nas i drugi vozači čuju“, objašnjava on.

Od tri motora u Budvi do modernih izazova

Simonović se sa sjetom prisjeća vremena kada je bajkerska zajednica bila tek u povoju, a nabavka običnog dijela bila je ravna podvigu.

„Kad sam ja počeo, budvanska opština je imala samo tri motora.  Danas ih vidite koliko ih ima i to je super. Sjećam se, morao sam u pet ujutru da ustanem da bih došao do Novog Sada na skup samo da kupim gumu, koja je realno bila 'plastika živa' i ničemu nije valjala. Padneš, polomiš retrovizor i onda ga krpiš jer nemaš đe da kupiš novi. Danas, hvala Bogu, ima svega  od vrhunske opreme sa airbagovima do najboljih guma“, kaže Miki.

Najopasniji su „adrenalin i hladan asfalt“

Kao otac koji sina od 18 godina uči vještini vožnje, Simonović upozorava da je proljeće najkritičniji period za nesreće.

„Sad je najgore. Počne sezona, svi su puni adrenalina, ali guma je hladna, a asfalt još hladniji. Tokom noći ostane vlage koja se do jutra ne isuši. Ko uleti u krivinu 'na glavu', taj je 90 odsto pao. Na motoru mozak mora da radi 300 na sat. Morate biti tri automobila ispred svih i razmišljati šta će onaj tamo da uradi da vama ne bi napravio problem. Mi smo najugroženija kategorija“, upozorava iskusni vozač.

Savjet za mlade: „Odrastajte sa kubikažom“

Njegova ključna poruka upućena je roditeljima i mladim vozačima koji nerijetko precjenjuju svoje sposobnosti.

„Neki dan mi čovjek kaže: 'Hoću da kupim sinu nešto slabije za početak, jedno 750 kubika'. Rekao sam mu nemoj, molim te, loše razmišljaš. Moja preporuka je da se odrasta sa kubikažom. Kad uzmete motor od preko 100 konja, vama ruka samo malo da zadrhti na gasu, vi ste pali. I zapamtite: najviše se čuvajte onog momenta kad pomislite da sve znate. Jer tada zapravo ne znate ništa, tek ste počeli“, zaključuje Simonović.

Uprkos promjenama u društvu, bajkerski kod časti i dalje živi, bar među onima koji istinski vole drum.

„Motori i ljudi koji ih vole imaju drugačiji pristup. Ako vidite nekog u BMW-u, on se neće javiti drugom vozaču BMW-a. Ali motoristi se uvijek javljaju. U svako doba, ako vidite da je motor stao, stanite i vi. Pitajte treba li pomoć, šta se desilo. To je to nepisano prepoznavanje slobodnih umova“, poručuje za kraj Miki, spreman za nove kilometre na planeti koja je, kako kaže, prevelika da bi se cijela obišla za jedan život.

Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva

Izvor: TV Budva/Emisija" Jutrom iz Budve"