Prvi maj nekad i sad: Od zajedničke trpeze u borovoj šumi do evropske prestonice maski

Dok se Budva danas užurbano priprema za hiljade posjetilaca i spektakularne povorke, sjećanja na nekadašnje proslave Prvog maja podsjećaju na vrijeme kada je ovaj praznik bio simbol duboke socijalne povezanosti. U tom malom mjestu, kako svjedoče hroničari starog vremena, sociologija je bila „prizemna i pri ljudima“, a ne protiv njih.

„Što se tiče materijalne jednakosti, to vam moram iskreno priznati da je bila daleko veća materijalna jednakost i ta socijalna stepenica nego što je danas“, prisjeća se jedan od učesnika tih proslava, ističući da su tadašnji „komiteti i partije“ organizovali gozbe u gustoj borovoj šumi pored današnje Manojlovićeve zgrade. Stolovi su bili improvizovani, jagnjad se spremala za sve – od opštinskih rukovodilaca do seoskih predstavnika. Tu bi bilo da se jede, da se pije, svirala je gradska muzika. Niko ko je god prošao tu nije mogao reći: 'E, ja sam ostao tu gladan', jer je bilo za svakoga mjesta“, naglašava mještanin Dalibor Antonioli prisjećajući se..

Praznik rada nije bio samo dan za odmor, već i vrijeme kada se osjećala stvarna snaga zajednice. Ljudi sa sela koristili bi te slobodne dane da završe poslove oko stoke i domaćinstva, ali nikada nisu zaboravljali jedni druge.

"Nije bilo, kad se nekome nešto desi, da ti ne dođu iz najudaljenijih sela naše opštine, da te ne pitaju trebaju li ti nešto pomoći. Ako nije mogao ništa, oni bi ti donijeli jedno jaje. To je bila ta ljubav, to je bilo jedno zajedništvo jednog naroda“, opisuje sagovornik duh nekadašnje Budve.

Vremena su se neumitno promijenila, a s njima i način na koji Budva obilježava ovaj datum. Već više od dvije decenije, umjesto zajedničkih obroka u prirodi, prvomajski praznici protiču u znaku karnevalskih svečanosti koje na budvansku rivijeru privlače sve veći broj gostiju iz cijelog svijeta, spajajući staru tradiciju okupljanja sa modernim turističkim duhom.