Sharenting: Gdje je granica između uspomene i kršenja privatnosti?

U eri društvenih mreža gdje se svakodnevni trenuci djece objavljuju u realnom vremenu, sve više roditelja i stručnjaka postavlja ključno pitanje: da li dijeljenjem tih trenutaka narušavamo pravo djeteta na privatnost?

Foto: Pexels

Fenomen poznat kao „sharenting“, kombinacija riječi share (dijeliti) i parenting (roditeljstvo), podrazumijeva dijeljenje fotografija, video zapisa i informacija o djeci na društvenim mrežama. Prema UNICEF-u, iako većina roditelja to čini sa najboljim namjerama, da sačuva uspomene ili izrazi ponos, ovaj trend sa sobom nosi druge izazove.

„Kada roditelji dijele sadržaj o djeci, često ne razmišljaju o tome da njihovo dijete već ima pravo na privatnost, pravo da bude konsultovano, pa čak i da odbije da se njegov lik dijeli“, istakla je pravnica Stacey Steinberg u razgovoru za UNICEF. Ona dodaje da dijete u tom procesu često nije subjekt, već sadržaj.

Lični uvid u složenost ove teme dala je i britanska psihološkinja Elaine Kasket u kolumni za The Guardian, gdje priznaje da je objavljivanje “zabavnih priča” o svojoj kćerki dovelo do narušenog povjerenja u njihovom odnosu.

„Prestala sam da pišem o njoj. I u tom trenutku, ona je počela ponovo da mi vjeruje“, piše Kasket.

UNICEF poziva roditelje da preispitaju svoje digitalne navike i podsjete se ključnih pitanja: Da li bih ja želio da se ova moja fotografija dijeli? Da li moje dijete razumije i pristaje na to?

Dok se sve više zemalja bavi pravnim aspektima dječije privatnosti u digitalnom prostoru, stručnjaci se slažu u jednom, a to je da poštovanje i dijalog sa djecom moraju biti polazna tačka.

Kako stručnjaci sve češće podsjećaju, prava djeteta ne prestaju pred ekranom. Naprotiv, ona tek tu postaju najosjetljivija.

Izvor:

What you need to know about “sharenting”, UNICEF A moment that changed me: I stopped posting funny stories about my daughter – and she began to trust me again, The Guardian