Vida Ognjenović na Trgu pjesnika – „Grad teatar je za mene oaza“

Na prepunom Trgu pjesnika u Budvi sinoć je nastavljen književni program jubilarnog, 40. festivala „Grad teatar“. Veče je bilo posvećeno stvaralačkom opusu istaknute dramske spisateljice, rediteljke i književnice Vide Ognjenović, čiji su dramski tekstovi i režije ostavili neizbrisiv trag u identitetu festivala i ugradili se u duh budvanskog kulturnog prostora.

Sa autorkom je razgovarala prof. dr Božena Jelušić, teoretičarka književnosti i medijske pismenosti, koja se osvrnula na njen bogati dramski opus na festivalu – od „Kanjoša Macedonovića“, preko „Trusa i trepeta“, „Jegorovog puta“, „Don Krsta“ i „Nadpopa Kojovića“, pa sve do najnovije predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“.

„Nakon svih ovih godina jasno je da ovo nijesu bile narudžbe i naručene drame. Jasno je da je nastala jedna sprega drama koje funkcionišu kao jedan poseban sistem. Danas s pravom govorimo o Mediteranskom ciklusu“, naglasila je Jelušić.

Ognjenović je potvrdila da ovaj ciklus doživljava kao prirodan nastavak svog stvaralačkog puta i rada na ovim prostorima:

„Smatram da jeste ovo jedna vrsta segmentirane cjeline i ovo jesu likovi koji su činili i čine kulturno i istorijsko nasljeđe koje grad Budva i ovaj kraj uopšte, a i naša kultura imaju. Dramski pisci obično vole da kažu da pišu cijelog života jednu dramu. To jeste simbolično, ali ima u tome nečega“, kazala je Ognjenović.

O moralu, dehumanizaciji i predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“

Centralni dio večeri bio je posvećen predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“, koja polazi od pripovijetke Stefana Mitrova Ljubiše, ali dramski otvara duboka pitanja savremenog morala i društvene odgovornosti.

„Mislim da je naša stvarnost bremenita nekrađama, proizvodom koji se krsti kao nekrađa da bi se izbjegla moralna odgovornost i da bi se izbjegla istorija tog postupka. Naše se društvo malo izmjestilo iz moralnih odgovornosti. Ne postoji više društveni moral i ne postoji više društvena moralna odgovornost. Postoje samo materijalne odgovornosti, pa se sve može novcem poravnati, otkupiti i iskupiti“, upozorila je spisateljica.

Govoreći o uvođenju likova Lješnjana u dramu, objasnila je da ju je zanimalo opravdavanje moralnog prestupa sa obje strane:

„Ljubiša nije prikazao kradljivce. Neko je ukrao zvono i oni su otišli tamo da ga uzmu. Mene je zanimalo sljedeće: ako već razgovaramo o moralnom ogrešenju i moralnom opravdanju, onda moramo o objema stranama govoriti“.

Komentarišući izazove savremenog doba, brzi protok informacija i algoritme, Ognjenović je istakla važnost očuvanja ljudskosti i kritičkog mišljenja:

„Dehumanizacija je u toku, dobro to znamo i dobro to osjećamo. Sada je već ozakonjena. Humani impuls je usporen i ne znam kako će se ovo završiti. Treba da činimo sve da branimo humanost na svim nivoima“.

Jezik Stefana Mitrova Ljubiše i sjećanje na dr Mira Luketića

Posebnu pažnju tokom večeri privukla je tema specifičnog jezičkog izraza u dramama Vide Ognjenović, koji objedinjuje arhaično leksičko bogatstvo budvanskog kraja sa savremenim dramskim izrazom. Autorka se prisjetila svog djetinjstva i veze sa jezikom kojim je pisao Ljubiša:

„Mene je jezik oduvijek zanimao. U Ljubišinom rječniku ima dosta riječi koje je upotrebljavala moja baka: tavulin, pjat, pirun i razne druge. Ljubišin jezik mi je i danas mnogo jasniji i sigurniji kada se govori nego jezik narodnih pjesama. U tom jeziku ima neobične dramatike. Jezik inače smatram najzanimljivijim i najširim područjem za proučavanje čovjeka, događaja i psihologije“.

Ognjenović se sa dubokim poštovanjem prisjetila i istoričara dr Miroslava Luketića, koji joj je pomogao pri upoznavanju sa istorijom Budve:

„Za moje bavljenje ovim podnebljem, mitom i istorijskim nasljeđem veoma je zaslužan dr Miro Luketić. On je prva osoba koja me uputila na istoriju, na istorijske podatke kojih je mnogo. Dao mi je svoje knjige, svoje separate, svoje bilješke. Ne mogu dovoljno da zahvalim tom čovjeku“.

Četiri decenije festivala

Osvrćući se na jubilej – 40 godina trajanja „Grada teatra“ – Božena Jelušić je naglasila da je četvorodecenijsko trajanje podvig i za mnogo veće kulturne sredine, nazvavši festival „skoro pa najboljim što je crnogorska kulturna scena dobila“.

Emotivnom porukom veče je zatvorila sama Vida Ognjenović, ispraćena dugotrajnim aplauzom publike:

„Riječi su nedovoljno izražajne da kažem šta mi predstavlja ovaj festival. Grad teatar je za mene oaza gdje znam da sam zaštićena, gdje znam da će svaki moj kvalitet biti branjen. Ja sam imala i neprilika u karijeri, iz smjena i odlaska iz pozorišta, ali sam uvijek znala da ovdje mogu doći kao u zaklon“.