Da li sudska praksa u Hrvatskoj može promijeniti odnos prema PAM-u u Crnoj Gori?
Višegodišnji sporovi između ZAMP-a i ugostitelja i hotelijera oko naplate naknada za zaštitu autorskih muzičkih prava mogli bi ući u novu fazu, javlja HRT.
Krajem prošle godine doneseno je više pravosnažnih sudskih presuda koje dovode u pitanje dosadašnju praksu obavezne naplate tih naknada, naročito u sektoru turizma i ugostiteljstva.
Riječ je o naknadama koje preduzetnici već godinama nazivaju „ZAMP-ovim porezom“, a koje, prema njihovim tvrdnjama, nemaju uporište u zakonodavstvu Evropske unije. Brojni slučajevi završili su na sudovima, gdje su se vodile dugotrajne parnice, uglavnom u korist ZAMP-a. Međutim, recentne presude ukazuju na mogući pravni zaokret.
Jedan od onih koji godinama osporava obavezu plaćanja je hotelijer i preduzetnik Marijan Starešinić, koji je gostovao u programu HTV-a. Kako ističe, u protekloj godini donesene su dvije oslobađajuće presude na Prekršajnom sudu u Zagrebu.
“U posljednjih godinu dana dobili smo dvije presude u kojima se hotelijeri oslobađaju optužbi za neplaćanje ZAMP-ovih naknada za puštanje muzike. Sud je utvrdio da u tim slučajevima nema prekršaja”, rekao je Starešinić.
Dosadašnja praksa, tvrde ugostitelji, funkcionisala je tako da bi ZAMP podnosio prijave protiv hotelijera i ugostitelja, a sudovi bi, bez detaljnijeg preispitivanja, presuđivali u korist ZAMP-a. Na osnovu ovlašćenja dobijenih pri registraciji kod Trgovačkog suda, ZAMP je imao pravo naplaćivati naknade za muzičke nastupe u hotelima i ugostiteljskim objektima.
Takva praksa rezultovala je gotovo potpunim uspjehom ZAMP-a u sudskim sporovima, sve do kraja prošle godine, kada je, prema dostupnim informacijama, izgubio pet postupaka. Obrazloženja tih presuda tek treba detaljno analizirati, kao i moguće promjene sudske prakse koje iz njih proizlaze.
Starešinić upozorava i na, kako kaže, dvostruku ili čak višestruku naplatu.
“Ako imate restoran i sobe, naplaćuju vam muziku u restoranu, zatim u sobama, a dodatno se naplaćuje i televizijski signal. Kablovski operateri takođe naplaćuju svoje usluge, a ZAMP ponovno naplaćuje isto”, objašnjava Starešinić.
Visina naknada, dodaje, nije zanemariljva. Za hotele sa 20 do 30 soba riječ je o značajnim mjesečnim iznosima, dok veliki hotelski sistemi sa nekoliko hiljada soba plaćaju proporcionalno više.
Starešinić se pritom poziva na praksu Evropskog suda, prema kojoj se privatni prostori, poput hotelskih soba, ne smatraju mjestima gdje se muzika javno izvodi u svrhu privlačenja gostiju.
“Sudovi ističu da se naknada može naplaćivati tamo gdje ljudi dolaze upravo zbog muzike i za to plaćaju ulaznicu. Međuti, gost koji dolazi da popije kafu ili da prespava u hotelu ne dolazi zbog muzike ili televizije”, kaže Starešinić.
Slične sudske odluke postoje i u drugim državama Evropske unije, a praksa Evropskog suda sugeriše da u ovakvim slučajevima problem nije u samom ZAMP-u, već u nacionalnim pravosudnim sistemima koji nisu dosljedno primjenjivali evropske direktive.
Hoće li recentne presude dovesti do trajne promjene sudske prakse u Hrvatskoj, pokazaće vrijeme. Jedno je sigurno – pitanje naplate autorskih prava u hotelima i ugostiteljstvu ponovo je otvoreno.
Izvor: ravnododna.com
Zaključno, višegodišnji sporovi oko naplate ZAMP-ovih naknada otvaraju važna pitanja primjene autorskih prava u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. S obzirom na to da se PAM i nadležna crnogorska ministarstva u ovoj oblasti vode pravilima Evropske unije, praksa Hrvatske, kao punopravne članice EU, predstavlja vrijedan uporedni primjer. Recentne sudske odluke u Hrvatskoj sugerišu da se obaveza plaćanja naknada u privatnim prostorima poput hotelskih soba može dovesti u pitanje, što bi moglo poslužiti kao smjernica za buduće regulative i praksu u Crnoj Gori.