Budvanka Marija Liješević o glumačkom pozivu: Između treme, radosti stvaranja i neprestanog učenja

Marija Liješević, talentovana glumica iz Budve, dijeli svoja razmišljanja o kompleksnosti i ljepoti glumačkog poziva, ističući neizbježnu tremu, ali i ogromno zadovoljstvo koje proizilazi iz zajedništva sa kolegama i iskrene reakcije publike. Za nju, gluma nije samo posao, već putovanje koje zahtijeva potpunu posvećenost, kako fizičku tako i psihičku.

Foto: printscreen

Predstava „Ovo nije zemlja za žene“, rađena po motivima pripovjetke „Skočiđevojka“ Stefana M. Ljubiše, u režiji Lorana Beržea, doživjela je snažan prijem u Budvi, na sceni između crkava u Starom gradu. Nakon uspješnih izvođenja u portugalskom Bragi i francuskom Monpeljeu, upravo je pubblika u Budvi najsnažnije nagradila cijelu ekipu ovacijama.

Glumica Marija Liješević, naša sugrađanka i mještanka, istakla je da je izvođenje pred domaćom publikom bilo izuzetno uzbudljivo i zahtjevno, prije svega zbog nepostojanja jezičke barijere koja omogućava najiskreniju reakciju i učešće.

„Ne mogu da poredim našu i stranu publiku, zato što ovdje nema jezičke barijere. Sve se razumije i ovo je zapravo najiskrenije, jer ljudi reaguju, učestvuju. U Portugalu i Francuskoj jeste bilo učešća, ali ovdje je drugačije. Trema je nestala čim sam izašla na scenu jer sam bila sa svojim predivnim osobama. Zahvalna sam što igram sa njima. Volimo se, šalimo se, i zajedno uživamo u predstavi,“ kazala je Liješević.

Predstava, kako objašnjava, nije klasični teatar, već ima fragmentarnu strukturu i zahtijeva više mašte, rađena je po motivima Skočiđevojke, ali ne po tekstu.

Iako je Grad teatar Mariji u krvi od djetinjstva, ovo joj je bilo tek drugo učešće na festivalu, a prvo na otvorenoj sceni. Priznala je da je trema bila ogromna, posebno zbog domaće publike.

Liješević snažno vjeruje da umjetnost treba da nosi poruku i preispituje društvo.

„Smatram da svaka predstava koja se napravi je za neko dobro napravljena. Vrlo je važno prenijeti tu poruku, vrlo je važno vidjeti kakav je to položaj žena u Crnoj Gori ili bilo gdje“, istakla je.

Marija je govorila i o projektu „Nestvarni grad“, u kojem njen glas priča priču o Starom gradu.

„Jako sam zahvalna Vuku Ršumoviću što me je zvao,“ rekla je, opisujući proces kao vrlo interesantan, jako naporan, ali i jako emotivan kada čuje priče ljudi. Posebno ju je dirnulo kada se pominje moguća sudbina Budve za 15 godina.

U narednom periodu, Marija Liješević se vraća u Beograd gdje igra u tri predstave: „Noćna straža“, „Rat i mir“ i „Naš razred“, koja je bila njihova diplomska predstava.

Nada se novim angažmanima i projektima koji će joj omogućiti da radi na predstavi od samog starta, kao što je bio slučaj sa „Ovo nije zemlja za žene“.

Nakon tri premijere, predstava „Ovo nije zemlja za žene“ uskoro gostuje i u Zenici, od 1. do 6. oktobra. Liješević je optimistična da će bosanska publika dobro prihvatiti predstavu, baš kao i crnogorska, s obzirom na sličnost kulture i jezika.

Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva

Izvor: TV Budva