Kulturno nasljeđe kao osnova identiteta i društvenog razvoja: Razgovor sa Miljanom Živkovićem

Dok brojne evropske zemlje kulturni turizam prepoznaju kao značajan resurs dugoročnog društveno-ekonomskog razvoja, Crna Gora tek treba da uspostavi održive mehanizme u oblasti očuvanja i valorizacije svoje kulturne baštine. Istovremeno je sve izraženiji proces koji se može opisati kao „amputacija kulture“, odnosno postepeno udaljavanje kulturnih dobara iz svakodnevnog života i kolektivne svijesti. O uzrocima ove pojave, kao i o mogućim pravcima djelovanja u cilju obnove veze između zajednice i kulturnog nasljeđa, razgovarali smo sa kustosom Pomorskog muzeja Crne Gore i turističkim vodičem iz Budve, Miljanom Živkovićem.

Foto: Portal RTB

Kulturno nasljeđe kao dio nacionalnog identiteta

Za Živkovića, očuvanje kulturnog nasljeđa u malim zemljama poput Crne Gore prevazilazi okvire pukog pitanja kulture. Ono se posmatra i kao pitanje opstanka identiteta naroda i prepoznatljivosti na globalnoj sceni, ali i kao potencijal za društveni i ekonomski napredak.

„Stoga, ukoliko društvo izgubi, odnosno potpuno zanemari kontakt sa kulturnim nasljeđem, automatski propušta priliku da izgradi zdravu osnovu na kojoj će bazirati razvoj budućih generacija“, ističe Živković.

Budvanska nekropola

Rad na terenu, navodi on, zahtijeva multidisciplinarni angažman, uključujući zaštitu, restauraciju i kvalitetnu prezentaciju. Kada je riječ o Budvi, kao poseban izazov navodi lokalitete poput helenističko-rimske nekropole i ranohrišćanske bazilike, koji su gotovo potisnuti iz svakodnevnog života.

„Sabrao bih to ovako: valorizacija i što kvalitetnija interpretacija na individualnom nivou, te konstantan i predan rad na zaštiti, unapređenju, promociji, edukaciji i, iznad svega, saradnja sa međunarodnim organizacijama kada su u pitanju institucije“, pojašnjava Živković.

Kako dodaje, najveću prijetnju budvanskoj nekropoli predstavlja prepuštenost „zubu vremena“ i nedostatak institucionalne i građanske brige. Živković podsjeća na nalaze bivšeg direktora Pomorskog muzeja Crne Gore, Jovana Martinovića, koji je u Godišnjaku muzeja iz 2005. objavio rad pod naslovom Latinski natpisi antičke nekropole u Budvi, gdje, između ostalog, konstatuje:

Budvanska helenističko-rimska nekropola, jedinstvena na čitavom Balkanu, beskrupulozno je žrtvovana interesima efemerne, kratkoročne dnevne politike izgradnje hotelskih kapaciteta po svaku cijenu, u čijim je podrumskim prostorijama – koje sada stoje prazne – mogla da se izvrši ne anastilotična rekonstrukcija, već stvarna konsolidacija i ekspozicija gotovo čitave nekropole sa njenim grobnim cjelinama ili pojedinačnim grobovima. To ne bi bilo nikakvo izmišljanje tople vode, budući da je u čitavom svijetu, a posebno u zapadnoj Evropi, ovakav način prezentacije i valorizacije, odnosno interpolacije novih struktura iznad starih substrukcija, stalna praksa.

Foto: Portal RTB

Zajednička odgovornost i obrazovanje ključni

U kontekstu nedostatka aktivne veze između građana i nasljeđa, postavlja se pitanje: može li se govoriti o svojevrsnoj „amputaciji kulture“ iz svakodnevnog života, kao procesu u kojem se kulturno nasljeđe sve više potiskuje iz zajedničke svijesti i javnog prostora?

Uprkos izazovima, Živković prepoznaje trud pojedinaca koji se zalažu za očuvanje nasljeđa, ističući da je „neophodno predano i kreativno raditi sa najmlađim generacijama, jer jedan od ključeva budućnosti zdravog društva, onog čija je osnova kultura, definitivno leži u rukama generacija koje dolaze.“

Pored toga, on naglašava značaj obrazovanja i podizanja svijesti među mladima o važnosti kulturnih dobara. Time se može stvoriti kulturološki okvir u kojem će očuvanje, kako on kaže, „drevnog lica grada“ da postane prirodan dio svakodnevnog života.

„Važno je razumjeti da promjene ne dolaze preko noći. Inicijative zajednice mogu da budu okidač, ali institucionalna podrška i reforme su nužni za postizanje stvarnog i dugoročnog efekta“, poručuje Živković.

Kulturni turizam kao cjelogodišnja šansa

Crna Gora, ocjenjuje Živković, ima potencijal da razvije autentičan kulturni turizam koji prevazilazi sezonski okvir, proces koji zahtijeva strateško povezivanje lokalnih zajednica, kulturnih institucija, turističkih radnika i međunarodnih partnera.

„Kultura donosi karakter. Razlikuje, inspiriše i posjetioce dublje veže za prostor koji su imali priliku da posjete. Dakle, šansa je u kulturi. I to ne samo kulturi kao segmentu ponude, već kao njenom “srcu”...“, dodaje on.

Kao model, Živković navodi praksu Casa Museo Boschi Di Stefano u Milanu, gdje spoj edukacije, uključenosti zajednice i stručnog vođstva pokazuje kako kultura može da bude integrisana u svakodnevicu. Projekti poput Otvoreni za vas (it. Aperti per voi) angažuju kustose i stručnjake u penziji da vode posjetioce, stvarajući uzajamnu vrijednost za zajednicu i baštinu.

„Pomenuta kuća-muzej (odnosno stan-muzej) je nekadašnji dom dvoje kolekcionara, danas potpuno besplatno otvorena za javnost, sa impresivnom kolekcijom italijanske moderne umjetnosti iz prve polovine 20. vijeka. Vjerujem da sličan model može da bude primjenjiv i u našim sredinama, gdje kulturni turizam još uvijek nije (dovoljno) integrisan u širu turističku ponudu“, objašnjava Živković.

Prijedlozi za integraciju: Nekropola kao živi prostor

Kao primjer integracije nekropole u savremeni život Budve, on navodi edukativne radionice i saradnju sa savremenim umjetnicima, čime bi lokalitet postao živo i pristupačno mjesto učenja i kreativnosti.

„Aktivnosti bi mogle da budu organizovane u obliku radionica, nastave na terenu i tematskih događanja za sve uzraste. Djeca iz vrtića, osnovnih i srednjih škola mogla bi da učestvovuju u kreativnim radionicama, poput rekonstrukcije ili restauracije predmeta, čime bi se podsticalo njihovo interesovanje za kulturno nasljeđe i kulturu uopšte“, ističe Živković.

Pored toga, predlaže uvođenje multimedijalnih izložbi i interaktivnih tehnologija, kao što je virtuelna realnost (VR), koje bi omogućile posjetiocima, naročito mladima, da dožive istoriju nekropole na potpuno nov način.

Foto: Portal RTB

Mali pomaci za dugoročne promjene

Na pitanje šta bi poručio posjetiocu koji prolazi pored budvanske nekropole, Živković ističe važnost dubljeg razumijevanja prostora, navodeći da „nekropola nije samo arheološki lokalitet – već most između prošlih vremena i današnjeg života, svjedočanstvo o tome kako je Budva živjela i razvijala se tokom vremena, zbog čega je neophodna interpretacija nasljeđa, više nego samo neka poruka“.

Mladima koji žele da se uključe u očuvanje kulturnih dobara, Živković savjetuje da pronađu svoj prostor za reakciju i djelovanje, makar, kako kaže, u mikrosvijetu.

„Zaštita kulturnih dobara može da djeluje kao borba sa vjetrenjačama, ali to je samo početna percepcija. Važno je da mladi shvate da svaka, pa i najmanja akcija može da donese promjene. Kroz volontiranje, istraživanje, dijalog sa zajednicama i društvene mreže, moguće je podizati svijest i mijenjati odnos prema kulturnim dobrima“, zaključuje Živković.

Očuvanje nasljeđa odgovornost zajednice, ne samo institucija

Očuvanje kulturnog nasljeđa nije samo odgovornost institucija, već i zajednički zadatak građana, mladih i obrazovnog sistema. Živkovićev pogled na budvansku nekropolu ne zaustavlja se na prošlosti, on vodi ka budućnosti u kojoj kultura zauzima centralno mjesto u svakodnevnom životu, ekonomiji i identitetu. Između „zuba vremena“ i birokratske nezainteresovanosti postoji prostor za djelovanje.

Kako poručuje Miljan Živković, sve počinje pitanjem: „Šta ja mogu da učinim?“. Odgovor na to pitanje može da bude prvi korak ka vraćanju kulture u srce društva.

M.O.