Psihološkinja Ivana Mihović: Djeca uče od nas, niska tolerancija odraslih podstiče vršnjačko nasilje
Agresivno ponašanje odraslih u svakodnevnim situacijama, poput nervoze u saobraćaju, direktno se preslikava na djecu i predstavlja jedan od ključnih faktora za razvoj vršnjačkog nasilja. Cjelokupno društvo, a ne samo porodica i škola, mora preuzeti odgovornost za vaspitanje novih generacija, upozorava psihološkinja Ivana Mihović.
Analizirajući rastući problem vršnjačkog nasilja, Mihović, u razgovoru za Radio Budvu, ukazuje da se uzroci ne mogu tražiti isključivo u djeci, već u socijalnom ambijentu u kojem ona odrastaju. Prema njenim riječima, u našem društvu se često toleriše agresivno ponašanje i ne postoje jasne posljedice za takva djela.
„U našem društvu, odrasli ljudi često budu prilično agresivni jedni prema drugima i djeca to gledaju. Tolerancija na frustraciju je trenutno na jako niskom nivou. Ako se neko pogrešno zaustavi automobilom ili se malo duže zadrži na raskrsnici, to kod odraslih izaziva agresivnost. Moramo se sjetiti da djeca uče od nas“, ističe Mihović, apelujući na starije da budu ljubazniji i time daju bolji primjer.
Profil nasilnika: Nedostatak empatije i osjećaj moći
Kada je riječ o djeci koja vrše nasilje, psihološkinja objašnjava da je kod njih dominantan osjećaj moći nad drugom osobom, što je osnovni preduslov za agresiju.
„Ta djeca su često impulsivna, imaju slabiju samokontrolu i sklona su tome da konflikte rješavaju agresivno. Snižen im je nivo empatije i imaju pozitivne stavove prema nasilju koje vide kod drugih. Oni prosto misle da će, ukoliko su fizički jači, na taj način riješiti bilo kakav problem“, pojašnjava Mihović.
Ističe da je od krucijalne važnosti da se agresija nikada ne promoviše kao dobar model za rješavanje konflikata, te da porodica, škola i društvo moraju pažljivo pratiti kako se djeca pozicioniraju u odnosima moći.
Žrtve nasilja: Različitost nije opravdanje za zlostavljanje
Sa druge strane, djeca koja postaju mete vršnjačkog nasilja često su povučena, socijalno izolovana i nemaju izgrađeno veće društvo niti adekvatnu podršku vršnjaka. Ipak, Mihović podvlači ključnu stvar, bilo kakva različitost od sredine nikada ne smije biti opravdanje za nasilje.
„Različitost sama po sebi nije i ne treba da bude uzrok da dijete postane žrtva. Odgovornost je isključivo na onima koji vrše nasilje“, naglasila je Mihović.
Uopšteno gledano, faktori rizika za vršnjačko nasilje dijele se u nekoliko kategorija: individualni, porodični, faktori vezani za vršnjačke odnose, kao i školski, odnosno širi društveno-socijalni faktori.
Budući da djeca danas provode jako puno vremena van kuće, Mihović zaključuje da lokalna zajednica i ulica imaju ogroman uticaj na njihovo oblikovanje, zbog čega svi moramo biti svjesni modela ponašanja koje im svakodnevno serviramo.