Otvaranjem izložbe “Naša Palestina” Gorana Iva Marinovića na trgu
ispred Starog grada otpočeo je program, a izložene fotografije treba da ukažu svim sugrađanima i posjetiocima Budve da crnogorska turistička metropola ima i svoju drugu - na neki način skrivenu i tužnu stranu kao i da razotkriju socijalne probleme koji su se nagomilali posljednjih decenija u našoj opštini, i pošalje svim odgovornim institucijama poziv za jačanje socijalno odgovorne politike, kako na lokalnom tako i na državnom nivou.

Program je nastavljen u Akademiji znanja okruglim stolom sa temom
Hiljadu godina od dolaska Roma na Balkan, poetskom večeri i izložbom slika pjesnika i slikara Ivana Toskića.

Na okruglom stolu govorili su: generalni sekretar Svjetske unije Roma dr Dragoljub Acković, redovni profesor Filološkog fakulteta u Nikšiću dr Miodrag Jovanović, zatim pjesnik, publicista i direktor Radio Tivta Dragan Popadić i pjesnik, slikar i
direktor Demokratskog romskog centra Ivan Toskić. Izložbu je otvorila i uvodnu riječ na manifestaciji imala sekretarka Sekretarijata za društvene djelatnosti Ljiljana Pjerotić.

Prisutne je pzdravio predsjednik opštine Budva Marko Bato Carević. Poklon knjige predsjedniku i Narodnoj biblioteci uručio je generalni sekretar Svjetske unije Roma Dragoljub Acković. U saradnji sa podružnicom opštinske organizacije Crvenog krsta Budva organizovan je prevoz zainteresovanih pripadnika romske populacije iz naslja Palestina na ovu kulturnu manifestaciju.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević je istakao da su Romi naše komšije, te da sa njima imamo jedan fin i korektan odnos, da je to populacija koja često živi na margini i da su Opština i on kao predsjednik spremni da rješavaju taj problem u naselju Palestina: “pokušaćemo da jednostavno stvorimo uslove koji su dostojni čovjeka, jer do sada to nis bili uslovi dostojni čovjeka i to je velika greška svih ljudi koji su bili na pozicijama u Opštini, svih nas zajedno kao društva, …no, uprkos
procedurama želimo da to trajno i kvalitetno rješavamo sada, na dobrom smo putu i imamo dobrih ideja i smatram da gospdin Marinović ima jedan sjajan projekat, no o tom potom. Mi ćemo to usaglašavati sa vama na terenu, no bitno je da stvorimo zakonske preduslove da možemo ući u konkretni projekat rješavanja stambenog pitanja i prostora za edukaciju gdje bi djeca već od malih nogu mogla da se edukuju, uključuju i integrišu u zajednicu” – poručio je predsjednik Carević zvanično Romima na otvaranju manifestacije.

Sekretarka Sekretarijata za društvene djelatnosti Ljiljana Pjerotić je istakla da se program Dana kulture i istorije Roma realizuje u cilju promocije romske kulture i romskog kulturnog identiteta: “Sekretarijat za društvene djelatnosti Opštine Budva ovim ujedno i najavljuje izradu Lokalnog plana za integraciju Roma i Egipćana na području Opštine Budva za period 2019 - 2023. godine, sa ciljem poboljšavanja uslova života romske populacije i njihove što potpunije i brže integracije u savremeno
društvo.

Predsjednik Opštine Budva, Marko Carević je 10.aprila potpisao odluku o pristupanju I izradi ovog dokumenta tako da ćemo u narednom period raditi na utvrđivanju okvira za realizaciju aktivnosti koje će imati kao cilj poboljšanje uslova života, jaču, bržu, bolju, širu socijalnu integraciju ove populacije.” Ona je istakla da ovaj praznik treba da nas podsjeti da svim građanima omogućimo pravo na pristojne uslove života i pravo na jednako učešće u razvoju zajednice.

Generalni sekretar Svjetske Unije Roma, dr antropoloških nauka iz
Beograda i predavač Kulture Roma dr Dragoljub Acković je istakao da danas u Evropi nakon hiljadu godina od raseljavanja iz Indije živi oko 25 miliona pripadnika romske narodnosti i naveo je primjere gdje se pogrešno predstavljaju podaci o broju Roma, te da je romska populacija najveće manjinska populacija u Evropi. Romski narod ima očuvano sve no o čemu se malo zna:istorija, kultura, vjerovanje, običaji, jezik…

“Tokom ovih 1000 godina vetrometine koliko provedosmo na ovim
evropskim prostorima provedosmo, jer mi svoje gradove, oblakodere, stambene blokove, fakultete i mnogo toga što svi narodi imaju, mi nemamo…

Iskreno rečeno, romska polpulacija nije nepismena populacija kako to mnogi znaju da kažu. Srbi su 1865.godine imali Bibliju prevedenu na srpski jezik; u Španiji su Romi preveli Bibliju na sopstveni jezik 1827.godine. Treba znati i to da je na jugu Srbije u Beloj palanci pre tridesetak godina bilo 50 kovačkih radnji, treba znati da su Romi u mnogim dokumentima zapisani kao veoma dobri, vredni i korisni majstori… Kažu da je troje Roma bilo i na Kolumbovim brodovima kada su išli da otkrivaju Ameriku, kao i da je 1362.godine u Dubrovniku bilo 50-ak romskih porodica koje su pozajmljivale zlato i novac srpskim porodicama” – iznio je ove i mnoge druge podatke o Romima dr Acković na osnovu arhiva i fotografija. On je istakao da su Romi negdje oko 1120. godine imali 26 malih kraljevstava u prostorima Indije.

U romskoj narodnoj književnosti pominju se razni romski kraljevi, carevi, i to nisu legende već istinite priče zabilježene u istoriji indijskog naroda, a Romi su i u Vizantiji bili vrlo poznati čak 855. godine naše ere. Dr Acković je svoj govor završio riječima : “Kažu da je osnovna kategorija u romskoj kulturi sreća.

Da nismo imali sreće, završili bismo u gasnim komorama, pred mnogim streljačkim strojevima, završili bismo svoj život tamo gde niko ne želi da završi”. Dr Miodrag Jovanović je istakao da se u romskoj kulturi smisao čovjekovog postojanja nalazi u riječi “biti čovjek”, a ne u riječi “imati”, te da se bez države i teritorije mogu održati vlastite vrijednosti, prije svih jezik i kultura.

Profesor Jovanović smatra da je upravo jezik ključ za proučavanje istorije i kulture Roma, a da s obzirom na to da ne postoje značajniji pisani tragovi o istorijatu Roma, bar ne oni koji su sami Romi ostavili, proučavanje njihovog jezika je najsigurniji put za rekonstrukciju i istraživanje kulture i prošlosti ovog naroda. Romima je bila dosta strana potreba za istorijom, nikad nijesu težili za svojom državom, ali nikad nijesu zaboravili ni svoju prapostojbinu: “Zastava i himna Roma su istanovljene na I Svjetskom kongresu Roma koji je održan u Londonu 1971, a Deklaracija o standardizaciji romskog jezika na IV Svjetskom kongresu Roma 1990. godine u Varšavi.

Ali to je još uvijek pojava sužena na romsku elitu” – istakao je Jovanović. Romski jezik u svojoj strukturi ispoljava neobičan odnos prema vremenu: “U nekim dijalektima karpatskih Roma, Lovara, ne postoje posebne jezičke kategorije koje označavaju juče i sjutra. Jedna riječ – tajsa (tehara) preuzima oba značenja u zavisnosti od gramatičke structure i glagola upotrijebljenog u rečenici.

Na primjer, tajsa somas (juče sam bio) i tajsa javava (sjutra ću biti), što govori o svojevrsnoj nepdređenosti budućega i prošloga vremena: postoji samo sadašnjost – ima tu nečeg važnog za razumijevanje filozofije života Roma.” Dr Miodrag Jovanović je kazao da su materijalna i duhovna kultura Roma još nepoznanica čak i za naučne radnike koji se ovom problematikom bave, a ako se želi promijeniti odnos prema romskom narodu, onda se mora raditi na upoznavanju svega što romski narod čini sličnim, ali i različitim od drugih naroda: “umjetnost je najbolji put da se izgrade mostovi prijateljstva, razumijevanja i oštovanja prema Romima” – ocjenjuje dr Jovanović.

Pjesnik, publicista i direktor Radio Tivta Dragan Popadić je kazao da od Roma možemo dosta učiti, da oni širokom romskom dušom prihvataju ljude oakvi kakvi jesu, a ne kakvi bi željeli da budu: “Koliko god se hvalili tolerantnošću u Crnoj Gori, ipak neki stari čip je ostao u glavi barem tako kažu ankete- sa Romima bi pjevali, zabavljali, lumpovali ali ne bi bili komšije … Zaista je kontradiktorno da imamo netrpeljivost prema ovom narodu koji ne zna da mrzi a čije pjesme obožavamo. Neko će reći možda je zbog toga što neki Romi prose, neki kradu, neki su u ritama, a ja ću reći možda je zato što su ljubomorni na njihovu slobodu.

Mi smo vezani lancima za zemlju za poslove, za kuću, za grad, ali smo i nomadskom glađu prokleti, a oni putuju, pjevaju, igraju, često i gladuju ali često se i smiju.

Ponekad su ljudi zbunjeni kada su Romi u pitanju. Imaju dobru
namjeru ali ne znaju da li da ih zovu Romi ili Cigani. Kad nešto ne znaš, ne samo o Romima, upitaj se kakva je namjera, jer važna je dobra namjera: ako kažemo “Ciganu jedan ciganski” – jasno je što želimo da poručimo, ali ako kažemo “topla ciganska duša” opet je jasno koja je namjera” -istakao je Popadić i dodao da Romi ljude dijele na Rome i Ne- Rome – Gadže. Kroz vjekove gadže su diskriminisali i marginalizovali Rome: “kad Gadže promijene svoj potcjenjivački stav prema Romima, možda će i Romi iz svog jezika izbaciti riječ Gadže i svaki će čovjek postati “Rom” – čovjek.

Moj prijatelj Ivan Toskić je Rom, ja sam Gadža.
Zajedno smo napisali dvije knjige na crnogorskom i romskom jeziku: knjigu poezije za djecu “Što se ne bi mjesec jeo” i “Rječnik romske duše”. Romsku dušu je nemoguće uhvatiti, a mi smo se latili posla da je standardizujemo.

Obije knjige su dakle pisala dva čovjeka, a jedna duša, dvije olovke a jedan rukopis, dvije glave, jedna misao. Htjeli smo da pokažemo da Romi imaju svoju tradiciju, kulturu, duhovnost, da razbijemo stereotipe o Romima” – istakao je pjesnik i publicista Dragan Popadić i zaključio da će morati više da se potrude i Gadže i Romi i da se prvenstveno moramo boriti protiv gluposti.

Direktor Demokratskog romskog centra iz Podgorice, pjesnik i slikar Ivan Toskić je izrazio zahvalnost jer se prvi put u Budvi održava ovakav skup na kojem se predstavlja istorija i kultura Roma.”Romi su narod na marginama života, ali ne i na marginama duha. Mi smo bogat narod, naša sreća i život koji je uvijek u perspektivi je nešto što nije svakidašnje…

Naša filozofija života je osmisliti život, ali ne i raditi i onda tu postoji jedan paradoks. Kažu,Romi ne žele da rade, da promijene sebe kroz rad, a naša filozofija života upravo kaže to – ne treba raditi, valja osmisliti život.

Međutim, danas kada je mnogo teško svima a ne samo nama, moramo
drugačije osmisliti svoj život, moramo se promijeniti” – istakao je Toskić i dodao da treba postojati iskrena volja i želja da se Romima pomogne: “a nama se ne treba mnogo pomoći, jedino da nas prihvatite kao ravnopravne, jednake sa jednakim”, te da je budućnost romskog naroda integracija, ali da “nije samo valjano pomoći nekome ako nemamo povratnu informaciju”, i poručio je Romima: “moramo biti i mi aktivniji i da pokažemo da želimo da se promijenimo. Nije samo novac u pitanju, veliki je problem naša promjenljivost i prilagođavanje ovim uslovima u kojima živimo.

Moramo biti mnogo marljiviji, vrjedniji, da se trudimo da
pomognemo sami sebi, a time ćemo i ovom društvu da pomognemo…
Moramo da se obrazujemo, moramo da steknemo kvalifikacije na osnovu kojih će se naći nešto što možete da radite… Da mi imamo sada inženjere, profesore, doktore… ko će u nas tada gledati Rome? Pa, niko.

Gledaće nas kao ravnopravne ljude koji imaju sve svoje i duhovnosti i znanje i jednostavno svi će željeti da sa nama budu komšije i niko nas neće izbjegavati. Upravo, to je naš cilj – da budemo jednaki sa jednakima.”

Nakon okruglog stola “Hiljadu godina od dolaska Roma na Balkan”
uslijedilo je poetsko veče Ivana Toskića na kojem je čitana poezija na romskom i našem jeziku, a potom je otvorena i izložba Toskićevih slika u holu Akademije znanja.

Organizatori ove manifestacije koja se prvi put dešava u Budvi su
narodna biblioteka Budve, Sekretarijat za društvene djelatnosti Opštine Budva i Demokratski romski centar iz Podgorice.