Foto: privatna arhiva

Milan Stanišić još od 2013. godine inetenzivno radi na debitantskoj knjizi poezije "O trenutku. u trenucima" koja će uskoro ugledati svjetlost dana, a nestrpljivim čitaocima tekstovi su dostupni na sajtu istoimenog naziva na Blogspot platformi.

U proteklom periodu ovaj mladi pjesnik ostvario je nekoliko značajnih saradnji u književnim krugovima, a jedna njegova pjesma prevedena je nedavno na mađarski jezik!

"Naime, povodom Međunarodnog dana poezije sa pjesmom “Sloboda” učestvovao sam u online događaju koji je pod nazivom “Poezija se buni (Poezijom se bunim) organizovala Narodna biblioteka Budve. Dva moja rada – pjesma i kratka priča – objavljena su i u najnovijem izdanju časopisa “Nekazano” (sedmi broj) čiji je izdavač udruženje “Nekazano” iz Bara. Podvukao bih i saradnju sa udurženjem Vavilonska biblioteka. Takođe, prije neki dan objavljen je i prvi strani prevod nekog od mojih zapisa. Pjesma “Bilo bi dobro sve prespavati” prevedena je na mađarski jezik, a za to ovom prilikom iskazujem zahvalnost gospodinu Ilesu Feheru", ponosan je Milan.

Knjiga poezije koja će se uskoro naći pred čitaocima je, kako kaže Milan, autorski, alternativni i buntovnički komentar na duh vremena i pored ličnog karakteriše je i angažovan pristup svakodnevnici i vrijednostima kojima kao pjesnik teži.

"Na tekstu sam radio skoro osam godina i bilo je perioda kada sam, pored svakodnevnih obaveza, bio fokusiran samo na stvaranje. “O trenutku. u trenucima” biće više lična, a manje socijalna knjiga, više metafizička, a manje usmjerena na spoljašnjost. Nazvao bih taj pristup kao “anažovanost iznutra”. Bavio sam se kritikom degradacije ljepote, istine, ljubavi, pravde, a veliki broj pjesama prožima i otuđenost kao jedan trend koji je danas, nažalost, zahvatio veliki broj ljudi. Pjesmama sam se, naravno, borio i sa sopstvenim unutrašnjim neskladima, bojaznima, dilemama i nezadovoljstvima i biće mi neizmjerno drago kada knjiga bude ugledala svjetlost dana, jer riječi napisane na papiru imaju pravu težinu", kaže autor.


Foto: Privatna arhiva

Pristup pisanju, kako kaže, nije doživljavao kao striktno autobiografski, a i neke stvarne događaje iz života više je volio da provuče između redova.

"To je možda i paradoks jer je knjiga jako lična, a opet prisutni su i fikcija, određena doza mistike i drugi vidovi autorske percepcije. Trudio sam se da kroz pojedine radove napravim omaž stvaraocima koji su uticali na moje pisanje i doživljaj umjetnosti. U vezi sa tim, napravio sam kopču sa muzičkom i filmskom umjetnošću Jednu pjesmu iz zbirke posvetio sam Ivici Vdoviću i Margiti Stefanović iz grupe Ekatarina Velika, a napisao sam, koliko je to u mojoj moći, omaž grupi “Placebo” tj. njihovoj kompoziciji “Without You I’m Nothing” koju su snimili u saradnji sa Dejvidom Bouvijem. Takođe, pjesmu sam posvetio i filmskom liku Taksiste kojeg u nezaboravnom filmu iz sedamdesetih igra Robert De Niro. Veze sa muzikom prije svega su neraskidive, a pomenuo bih i saradnju sa članovima benda “BubnjIvi i psi” iz Podgorice koji su stihove jedne moje pjesme inkorporirali u njihov autorski opus", kaže MIlan.

Radovi ovog mladog autora u poslednje vrijeme poprimaju i socijalnu dimenziju.

"Pošto je u turbulentim društvenim okolnostima i sveprisutnoj dikataturi koja je dugo stolovala u našoj zemlji bilo vremena na pretek i za takve percepcije, moji skorašnji radovi poprimaju i tu socijalnu dimenziju. Jednostavno, čovjek ne može ostati imun na grube demonstracije sile i autoritarnosti, a kad sam svojim očima, prošlog proljeća, vidio represiju i nasilje u svom gradu, javila se zainteresovanost da kao pojedinac dam sve od sebe da i više nego ranije pružam otpor diktaturi i samovoljii, a to sam svakako radio oduvijek, oponirajući, nekada i previše, društvenom kanonu. Već pišem i nove pjesme koje su manje usredsređene na unutrašnji doživljaj, a više na realne i duboke probleme sa kojima se, kao posljedicama nekontrolisane samovolje i jednostranosti, crnogorsko društvo suočava. Nadam se da će u demokratskom ambijentu biti više prostora za mlade umjetnike koji misle svojom glavom", kaže Milan.

Stanišić smatra da pisci u Crnoj Gori zaslužuju veće poštovanje.

"Pjesnici i pisci svakako nisu tu da bi bili portparoli bilo kakve politike, ali moraju da uživaju veće poštovanje i da imaju bolji položaj u Crnoj Gori koji bez sumnje zaslužuju. Kao mlad čovjek nadam se da će biti i tih tendencija. Na zainteresovanosti za moje stvaralaštvo još bih zahvalio i Katarini Sarić i Labudu
Lončaru, kao i svim ljudima koji prate i podržavaju ono što radim", zaključio Milan Stanišić, pjesnik iz Budve.

Mi mu želimo još puno nadahnuća, uspjeha u svim zamislima i sreće da svoje ciljeve i planove realizuje.

J.M.