"Svjetska deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. god definisala je pravo na hranu kao univerzalno pravo svakog čovjeka i da svaka osoba mora imati dostupnos hrani ili način da je nabavi.

Siromaštvo je znatno više, šire i kompleksnije od nemanja dovoljno sredstava za život. Ono dramatično utiče na cjelokupan život čovjeka, oduzimajući mu dostojanstvo, slobodu i sigurnost.

Od početka našeg rada uvidjeli smo da mnoge porodice u Crnoj Gori imaju manjak sredstava za pokrivanja osnovnih životnih potreba, da nemaju mogućnost školovanja, zaposlenja i da ne osjećaju organizovanu brigu društva i države za njihove probleme.

Najugroženije kategorije stanovnika, po našem iskustvu sa terena su višegodišnji nezaposleni, samohrane majke, porodice čiji su članovi osobe sa invaliditetom, staračka domaćinstva kao i raseljena lica i Romska populacija. Najsiromašnije porodice su višečlane i žive uglavnom na sjeveru naše države.

Nedostatak novca, za hranu, redovno plaćanje računa, zdravstvenu zaštitu, školovanja djece, zaposlenja, rješavanja stambenog pitanja, velika kreditna zaduženost gradjana dovela je mnoge porodice na rub egzistencije.

Sve ovo je posledica visoke nezaposlenosti, niskih primanja (plate, penzije), neadekvatne socijalne podrške, slabe zaštita radnika na radu itd.

U našem radu smo uočili dvije grupe siromašnih u našoj zemlji:

-Prva su ljudi koji su generacijama socijalni slučajevi i koji ne uspijevaju nikako da se izvuku iz čeljusti siromaštva.
Očigledno je da država nema mehanizme kako bi ove porodice izvukla iz situacije u kojoj se nalaze godinama.
Oočavamo da kada se jednom predje prag siromaštva sporo ili veoma teško se izlazi iz njega. Ciklicno siromaštvo u okviru iste porodice je nešto što posebno zabrinjava Banku hrane CG.

- Tokom poslednjih godina naseg rada uocavamo pojavu tkz. novog siromaštva.
To su porodica koje nisu nigdje evidentirane kao ugrožene, a nemaju mogućnost da prehrane svoje porodice. Radi se o porodicama koje su do juce, normalno živjele, ali su ih otkaz, likvidacija firmi, bolest, kreditno zaduženje ili neka druga nesrećna okolnost dovela do situacije u kojoj trebaju pomoć.
Teško je reci o kom broju porodica se radi ali možemo potvrditi da ih je svakim danom sve više. Porodice koje su odnedavno počele živjeti na rubu siromaštva jako se teško snalaze.
Često se dešava da nemaju nikakva prava za dobijanje pomoći zbog situacije u kojoj se nalaze. Posjedovanje nekretnine, automobila, status zaposlene osobe sve su okolnosti koje otežavaju dobijanje pomoći. Institucije ne zanima koliko neko od svoje plate može pokriti osnovne životne potrebe, bitno je da na papiru ima primanja.

Zaboravljamo da je u našoj državi teško naći posao, čak i mladim radno sposobnim osobama.

I u jednom i u drugom slučaju ima mnogo djece koja doslovno gladuju i koja trebaju našu pomoć.

Djeca iz socijalno ugroženih porodica nemaju često ni jedan topli obrok kod kuce jer nemaju namirnice da bi ih spremili. O kvalitetu ishrane se ne može mi govoriti . To su porodice u kojima roditelji štede na sopstvenoj ishrani kako bi djeci barem nekad priuštili parče mesa ili jednu voćku. Roditelji školske djece nisu u mogucnosti da djeci daju novac za doručak/užinu.

Djaci iz ovih porodica idu gladna u skolu što dovodi do zdravstvenih problema i lošijeg uspjeha u skoli.

Lijecenje socijalno ugroženih postaje problem njih samih. Mnogobrojne humanitrane akcije su usmjerene ka skupljanju novca za lijecenje nasih sugradjana jer drzava u izvjesnom broju služajeva ne pokazuje interes da se uključi i pomogne.

Banku hrane posebno brine da kao država nemamo načina da pomognemo ovim porodicama kako bi obezbijedile biološko prezivljavanje. Kao posledicu imamo odustajenje djece od daljeg školovanja, socilano raslojavanje, izopštenost djece iz društva, psihičke i ostale zdravstvene probleme, čak i prosjačenje, maloljetničku protituciju i kriminal.

Ovo je upravo vrijeme kada treba pruziti siromasnima pristup socijalnim uslugama, sigurnost prihoda, pristojan posao i socijalnu zastitu.

Kapaciteti jedne NVO kao što je Banka hrane CG bez obzira na jaku želju ne omogućavaju da se problemom siromaštva mozemo baviti ozbiljno bez saradnje sa drzavom i kompanijama.

Banka hrane Crne Gore je u proteklih 5 godina isključivo volonterkog rada prikupila i podijelila 135 tona hrane kroz 597 humanitranih akcija, saradjujući sa 143 NVO i institucije.
Pomogli smo 47.150 ljudi u stanju socijalne potrebe.

Volonterski rad je podstaknut unurtrašnjim motivima a ne spoljnim poput plate, društvenog statusa i slično. 2260 volontera je učestvovalo u aktivnostima Banke hrane Crne Gore širom naše zemlje.

Humanizam i solidarnost jesu vrijednosti koje trebamo njegovati ali svakako nisu temelji na kojim moze jedna drzava rjesavati probleme siromastva i gladi", saopšteno je iz Banke hrane Crne Gore.