13-09-2023

Retrospektivna posthumna izložba „Brojgelovski pogledi na Budvu“ umjetnika Dragana Stanišića naišla na veliko interesovanje budvanske publike

Pretposljednje večeri sedmog Festivala „Ćirilicom“ sinoć je u crkvi Santa Maria in Punta u budvanskom Starom gradu, uz veliko interesovanje i prisustvo publike, upriličeno otvaranje retrospektivne posthumne izložbe slika i skulptura „Brojgelovski pogledi na Budvu“ umjetnika Dragana Stanišića (1953 – 2007).


Sa otvaranja izložbe, Foto: Nikola Todorović

Na otvaranju izložbe govorili su istoričar umjetnosti Miljan Živković, uz Marka Kenteru jedan od priređivača izložbe, te u ime porodice Ivana Domazetović, dok je istoričarka umjetnosti, magistrica Lucija Đurašković otvorila izložbu.

Živković je u svom izlaganju naveo osnovne podatke iz biografije umjetnika Dragana Stanišića, istakavši da je Stanišić još od djetinjstva pokazivao sklonost ka raznim oblicima umjetnosti – slikarstvu, vajarstvu, maketarstvu, radu sa staklom, dok je spektar interesovanja iz teorije upotpunio istorijom umjetnosti i arheologijom.


Živković, Foto: Nikola Todorović

„Iako je gotovo kompletan radni vijek vezao za budvansku Poštu, srce i um su gotovo bez predaha pratili pasiju i veliku želju još od dječačkih dana, a koja se ogledala u nastojanju da upiše likovnu akademiju. Svoje hobije i vještine savršeno je uklapao u praksi, pa je tokom mnogobrojnih ronilačkih akcija uspijevao da sa morskog dna donese i amfore, koje bi velikodušno donirao budvanskom Muzeju. Ova trbušasta vaza javlja se i kao jedan od životnih amblema našeg umjetnika, jer je u mladosti je pripadao klubu koji je zajedno sa društvom nazvao upravo „Amfora“. Osim pomenutog kluba Dragan je pripadao i nekadašnjem Udruženju slikara Budve koje je međusobno i nesebično razmjenjivalo poglede i ideje vezane za djelovanje u najfinijoj od životnih sfera.


Jedna od slika Stanišića, Foto: Nikola Todorović

Zajedno sa suprugom Zoricom podigao je troje djece – Ivu, Steva i Marka, u čijim bićima i danas živi posvećenost svemu što je imalo veze za umjetnošću i sa umjetničkim. Uslijed bolesti, ali u prepoznatljivom životnom stilu koji je odzvanjao od vedrine duha, Dragan je 14. decembra 2007. godine napustio ovaj svijet. Ostavivši iza sebe nebrojive, najrazličitije poglede na Budvu i život uopšte, esenciji svog postojanja podario je vječan sjaj i neograničen život“, kazao je Živković.

Na otvaranju izložbe u ime porodice i prijatelja prisutnima se obratila Ivana Domazetović koja je zahvalila organizatorima i priređivačima izložbe i svim prijateljima koji su omogućili publici da doživi slikarstvo ovog našeg rijetkog sugrađanina. Domazetović je sa prisutnima podijelila i sjećanje kako je Dragan stvarao.


Domazetović, Foto: Nikola Todorović

„U tom periodu dok smo odrastali bili smo mali da prepoznamo značaj slike, a veliki da potvrdimo da su boje koje je koristio najpribližnije koloritu našeg grada. Na četkicama koje su spretno bile smještene u metalnoj čaši stapale su se zemljane nijanse boja kojima je oslikan kamen, dajući slikama i vjekovima još veću trajnost i stamenost, te se na tragovima boje već moglo jasno, vez gledanja radova, prepoznati stil kojim je slikao. Uvijek je bilo fascinantno kako od jednog parčeta drveta kojeg je bura izbacila na obalu može nastati lik koji i dalje živi u našim pričama, sa svim karakternim osobinama i prožet duhovitim dosjetkama. Ovo je pokazatelj da nekad nije potrebno otići daleko i da nisu potrebne visoke škole za kvalitet stvaranja. Potrebno je bilo samo da se zaviri iza škura jedne budvanske porodice koja je na jednom prostoru njegovala ljubav prema knjizi, skulpturi, umjetninama i slikama. To znanje i talenat su naslijedila djeca, a ista intereosvanja dijelili su i svi oni koji su sa nama odrastali, družili se i živjeli vjekovima baštinjene vrijednosti. Tu se mogla jasno vidjeti ljubav prema svojoj porodici, gradu, prijateljima, umjetnosti… i ostavljen je zadatak svima nama koji smo bili dio te priče da nenametljivo i šaljivo, kako je to Dragan umio, sačuvamo ono što je suštinski najvažnije“, istakla je Domazetović.


Skulptura Dragana Stanišića, Foto: Nikola Todorović

Izložbu „Brojgelovski pogledi na Budvu“ svečano je otvorila magistrica Lucija Đurašković koja je istakla da umjetnik Dragan Stanišić odmalena postaje autodidakt koji se pokazuje boljim od mnogih akademski obrazovanih umjetnika, te da, kao takav, predstavlja jedinstvenu pojavu ne samo na prostoru Budve, već i mnogo šire.


Đurašković, Foto: Nikola Todorović

„Rekla bih, većeg talenta a skromnijeg duha teško da bi mogli sresti, ali, svjetlost kreacije i talenta uvijek pronađe put da zasija. Zato se posebno zahvaljujem kolegi Marku Kenteri, u ime poslenika likovne umjetnosti i kulture, a samim tim i lično, jer je sticajem okolnosti koje ne miruju otkrio Dragana Stanišića i uspio da ga, uz svog kolegu Miljana Zivkovića, na jedan novi način oživi, afirmiše i predstavi u okviru ovog značajnog Festivala „Ćirilicom“ koji vaskrsava brojna imena naše kulturne prošlosti i to ovdje, u ovom najznačajnijem prostoru sakralne srednjovijekovne Budve, gdje on, svojom dušom opčinjenom ljubavlju prema umjetnosti, mitu, istoriji, heraldici i vizuri grada u kojem je živio, najistinskije neodoljivo i pripada i gdje kroz svoja djela i dalje živi sa nama. Bojim se da bih svojim značenjsko-formalnim tumačenjem njegovog djela, oplemenjenog i novom tehnologijom oživjavanja umjetnički već stvorenog, samo poremetila ono mistično i tajno, tačno usporedivo sa brojgelovskim, što svaka fantastična i fascinantna Draganova slika, oslikani predmet ili skulputra skriva i nosi u svojoj sadržini, sa upravo onih hiljadu riječi koje se očituju u svakoj od njih. Poput flamanskih likovnih velikana 16. vijeka u kojima i danas inspiraciju nalaze mnogi umjetnici, Dragan nevjerovatnom lakoćom komponuje složene scene, prenoseći simbolične priče i pouke gdje razni likovi obavljaju različite zadatke imajući svoje mjesto i funkciju u prizoru, dok svi zajedno stvaraju živahnu sliku nekadašnjeg budvanskog svakodnevnog života“, navela je Đurašković.

Izložba „Brojgelovski pogledi na Budvu“, genijalnog ali manje poznatog budvanskog umjetnika, Dragana Stanišića, na kojoj je predstavljano tridesetak radova, naišla je na veliko interesovanje i odličan prijem kod budvanske publike, a svi zainteresovani izložbu će moći da pogledaju do 24. septembra.

Biografija umjetnika

Rođen na Cetinju 1953, Dragan Stanišić je najranije djetinjstvo proveo u Dubrovniku, a osnovno i gimnazijsko školovanje završio je u Budvi. Likovno nadaren želio je studirati likovnu akademiju ili istoriju umjetnosti, ali sticajem porodičnih okolnosti upisuje Pravni fakultet koji napušta nakon druge godine.
Bavio se slikanjem, vajanjem, rezbarenjem, nadogradnjom starih amfora, izradom maketa gradova, sakupljao stari novac i sačinio kolekciju… Bio je član Udruženja slikara Budve i na jednoj grupnoj izložbi nakon njegove smrti, u Modernoj galeriji u Budvi bili su izloženi neki njegovi radovi.

Ovo je prva samostalna izložba, posthumno upriličena. Bio je zaposlen u pošti a umro je 2007. godine u 54-oj godini.

Odlomak iz kataloga


Katalog, Foto: Nikola Todorović

„Stvaralaštvo virtuoza ovog kalibra sačinjeno je od toliko moćnih slojeva da će vam, ukoliko mu odvojite makar i pedalj sopstvenog vremena, omogućiti prolaz tog nečeg neobjašnjivog – kroz pore direktno u srž predstavljenu umom i srcem koji, poput filtera za nevjerovatno, shvatanju ispostavljaju samo jednu poruku: ono automatski postaje jedinica mjere za lijepo i beskrajno. Toliko da će vam, od tog posebnog trenutka, pomoći da, koristeći više dimenzija, vrednujete sve ono slično što će vam, u bliskoj ili manje bliskoj budućnosti, izaći na životni put. Ovo je priča o tome kako je jedan od junaka autentičnosti ovog drevnog grada, iako likom i djelom prisutan u XXI vijeku, uspio izvući i u drvenu obojenu podlogu pretočiti svoje poglede na srednjovjekovnu Budvu. NJegovom je rukom u umjetninu pretočeno sve što naš grad čini vremenu prkosnim – priča, ponos, legenda i more. Poput univerzalnog recepta za savršen san ljetnje noći, Dragan je Budvu vezao za najjaču od emocija, oduvijek tako dominantno prisutnu i živu u navikama svih nas. Junak mora danas je ovdje junak vizije.“

Završne večeri sedmog Festivala „Ćirilicom“ večeras, sa početkom u 21 sat na sceni između crkava u Starom gradu u Budvi biće izvedena predstava „Ne možeš pobjeći od nedjelje“. Koproducenti su: Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, Teatar Promena – Novi Sad, JU Narodna biblioteka Budve i Turistička organizacija opštine Budva.

Festival „Ćirilicom“ od 2017. godine organizuju Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, pod pokroviteljstvom Turističke organizacije opštine Budva.