Foto: Galiola - Pharology Virtual Museum

"Ja odlazim, silazim sa svjetionika. Žalostan sam zbog toga što sam ja posljednji od Rafailovića koji su u tri generacije, gotovo čitavo stoljeće, služili na ovom mjestu." počinje priču Martin Rafailović, poslednji svetioničar na ostrvu Sveti Nikola.

"Kad je moj djed počeo raditi na otoku bila je tu samo niska,
neugledna kućica, u koju se moglo ući samo puzeći, tek toliko da se čovjek zaštiti od nevremena.

Davno je bilo kada sam kao mali živio u Bečićima, sjećam se oca mi je na lanterni udario grom, ranio ga i izazvao požar. Iako je bilo nevrijeme, spasili su ga ljudi koji su u čamcima pohitali ka svjetioniku. Sin Boško se spremao da me naslijedi, no od danas svjetionik postaje automatski, pa će morati potražiti drugi posao.", zabilježio je Martin Rafailović uoči zatvaranja svetionika 1968. godine.


Foto: Galiola - Pharology Virtual Museum/ porodica Martina Rafailovića

Svetionik, milju i pol od granične austro-ugarske luke Budva, uspostavljen je 1882. godine na SE rubu ostrva Sv. Nikole. Sa dvadeset i tri metara nadmorske visine zasjalo je bijelo svjetlo dometa do 10 M.

Pomorska Vlada u Trstu je poželjela da nakon kraćeg zakupa otkupi taj dio ostrva od braće Rafailović. Konačni dogovor postignut je 1898. godine kada je ugovorena izgradnja mola, pristupnog puteljka i malog svetioničkog objekta koji i danas postoji.

Ostrvo je danas turističko kupalište, dok je automatizovani svetionik predat u zakup privatniku.

Podsjećamo da su Boško Martin Rafailović, sin Ilija i unuk Martin bili "assistente dei fari marittimi" , fenjerdžija i pomorski svjetioničar služitelj 1, radeći isti posao na istom objektu – u vrijeme 3 (4) države.


Izvor: Galiola - Pharology Virtual Museum