Foto: portal RTV Budva/M.S.

Ovaj problem predočen je na temeljan način, iz ugla nastavnika, psihologa pedagoga, zaposlenih u Upravi policije, Centru za socijalni rad, a prisutni su imali priliku da čuju i mišljenja predstavnika roditelja i učenika.

“Ja bih voljela da se snimi ova prazna sala i da Budva vidi koliko smo ovdje zbog svoje djece. Dešava se da su nam puna usta riječi i oči slika u nekim situacijama kad gori. Do tad, kada je u pitanju edukacija i prevencija, malo nas je.


Foto: portal RTV Budva/M.S.

"Međutim, svi vi koji ste ovdje ste puta 10 ili puta 100 u vrijednosnim kategorijama i zaista vam hvala što ste došli”, kazala je profesorica Zorica Joksimović, osnivač NVO Talas.

Predstavnica Đačkog parlamenta i učenica VI razreda Nika Jokić kazala je da je vršnjačko nasilje verbalno i fizičko vrijeđanje, koje se nalazi svuda oko nas. Nekad smo, kako ističe, toga svjesni, a nekad nismo. Ona smtara da je situacija sa verbalnim nasiljem možda i komplikovanija.

“Svakodnevno se čuje da je odličan đak bubalica i štreber. Zbog toga se dijete osjeća da je izbačeno iz društva i prestaje da uči. Ima jedan primjer djevojčice iz IX razreda koja je bila žrtva vršnjačkog nasilja. Ona je bila odličan đak, njoj su se rugali i vrijeđali je i zbog toga je popustila sa ocjenama i prestala da ide u školu”, dodala je učenica i poručila da bi nastavnici, psiholozi, pedagozi i učenici trebali da reaguju jer nasilje neće prestati samo od sebe.

Predstavnica nastavnika iz reda viših razreda Sanja Vojinović istakla je da se društvo više mora angažovati u suzbijanju vršnjačkog nasilja. Period osnovne škole, prema njenim, riječima, trebao bi da bude obojen radošću, a ne raznim poteškoćama. Đacima, kako tvrdi, nije lako, oni se trude da zauzmu svoje mjesto u društvu, pri čemu se, pojašnjava nastavnica, pojavljuju izazovi sa kojim se prethodne generacije nisu susretale.

“U nižim razredima ima dosta teških situacija sa kojim se učenici nose. Kada oni dođu do VIII i IX razreda, to malo prođe, a onda se seli na društvene mreže. One su naša stvarnost, postale su jači svijet od našeg svijeta. Tu se djeca susreću sa strašnim stvarima, jer postoje aplikacije u kojima možete da budete ko zna kakvi. U osnovnoj školi ono što možemo da uradimo jeste da stalno pričamo sa njima, da organizujemo radionice i razgovore, kako bi ojačali njihovu ličnost, a djeca postala jaka i spremna da se bore sa svim tim”, navela je nastavnica uz poruku da prosvjetni radnici u tom procesu moraju dati veliki doprinos da olaškaju djeci, te da sankcionišu pojedince koji imaju porive da maltretiraju druge.



Sanja Pantović, predstavnica nastavnika iz reda nižih razreda, konstatovala je da pojedini vidovi vršnjačkog nasilja postoje i među učenicima nižih razreda. Kako je pojasnila, riječ je o ruganju, udruživanju i izbacivanju nekog iz grupe, govorenju ružnih riječi, što se, tvrdi nastavnica, ne može suzbiti sasvim i u potpunosti.

“Djeca su u školi jedan dio vremena, tada utičemo i radimo na prevenciji, stalno pričamo i osvješćujemo probleme. Ali, postoji i vrijeme izvan škole tokom kojeg djeca kupe uticaje koji su najčešće negativni i na neki način se to donosi i u školu. Učitelji imaju ulogu da od prvog razreda pa nadalje utiču i na svaku pojavu ružnog ponašanja reaguju. Neprimjereno ponašanje najčešće biva pravovremeno spriječeno, najprije kroz razgovor sa učenikom, a ako je u pitanju veći problem uključuju se i roditelji. U zavisnosti od toga koliko je roditelj spreman da prihvati da imamo problem, mi taj problem rješavamo brzo”, kazala je Pantović.

U svojstvu predstavnika roditelja na javnoj tribini govorila je Tijana Rađenović, koja smatra da većina roditelja ne želi da prihvati da su njihova djeca nasilnici, dok djeca koja su žrtve nasilja uglavnom svojim roditeljima to ne žele da kažu.

“Sa puno roditelja i djece sam u kontaktu i ono što je mene najviše šokiralo u prethodnih mjesec, mjesec i po dana, jeste da djeca počinju da razmišljaju o samoubistvu. Znam za priču o djevojčici i dječaku iz šestog razreda koji su, prije svega, iz finih i normalnih porodica i nemaju velikih problema. Bukvalno, to dvoje različite djece kažu da ne mogu da razgovaraju sa roditeljima i da imaju previše obaveza, pa drugovi počinju da govore da sam štreber. Zbog toga djeca počinju da razmišljaju kako će da skoče kroz prozor ako dobiju dvojku iz nekog predmeta i ako drugovi nastave da ih ismijevaju. Mislim da je veliki problem što djeca to ne mogu da kažu svojim roditeljima i smatram da kao roditelji svo svoje vrijeme treba da posvetimo da razgovaramo sa njima”, istakla je Rađenović.


Dan ružičastih majica obilježava se od 2007. godine, Izvor: Youtube/Bauerci

Psihološkinja Sonja Radović navela je da u pogledu vršnjačkog nasilja struka mora da djeluje savjetodavno. Sa žaljenjem je konstatovala da kod roditelja postoje veće predrasude nego kod djece.

“Djeca nas doživljavaju onako kako se mi prema njima postavljamo, a trudimo se da to bude u prvom redu prijateljski. Mi jesmo odrasle osobe i zaposleni smo u školi, ali negdje smo tu da pokažemo razumijevanje. Ukoliko neko učini akt koji prelazi granicu druge osobe, trudimo se da u razgovoru dođemo do toga da preuzme odgovornost za svoje postupke i shvati gdje je pogriješio. I u tim situacijama, često pitam djecu šta bi uradila drugačije, ako bi vratila vrijeme unazad. A sa djetetom koje možemo nazvati žrtvom ,postavljamo granicu iz drugog ugla i pitamo kako da se zauzmu za sebe i da ne dopuštaju da ih neko previše ugrožava. Kada djeca steknu povjerenje i imaju predstavu da će u razgovoru sa nama dobiti razumijevanje i podršku, oni u nama već vide prijatelje, a samim tim nemaju stereotipe. Često najviše stereotipa imaju oni koji nisu imali priliku da stupe u kontakt i vide kako zapravo izgleda naš rad”, kazala je Radović.

O tome koliko je učenika čije se nasilno ponašanje sprovodi više puta i nakon izrečene vaspitne mjere govorila je pedagoškinja Vesna Bubanja. Kako je napomenula, naše zakonodavstvo ima određene mjere postupanja za učenike koji se neprimjereno ponašaju i ne poštuju školska pravila, pri čemu postoje lakše i teže mjere.

“Težina prestupa ne može da stane u tri-četiri mjere, a djeca i roditelja su toga svjesni. Ono što piše na papiru nema uticaj na uspjeh, dijete može imati sve petice, a da mu vladanje ne remeti ništa. To tako prođe bez odjeka i mislim da je potpuno obesmišljeno. Prema tome, rijetko koje dijete koje dobije kaznu potrudi se da se ta mjera na sledećoj sjednici vrati na primjerno. Mjere nemaju nikakvu vrijednost i ne daju nikakve rezultate, a njihov cilj je da budu opravdane i da se izriču učenicima samo ukoliko će to na njih imati uticaj i ukoliko će oni popraviti svoje ponašanje. Tako da, smatram da te mjere treba korigovati. Puno puta smo pisali Ministarstvu, saopštavali mišljenja i predloge, međutim nismo naišli na odgovor da bi to trebalo mijenjati”, istakla je Bubanja.

Ana Marija Vulić iz Centra za socijalni rad kazala je više pojedinosti o tome kako ta institucija djeluje u situacijama kada ponestane komunikacije i kada se osjeća nemoć od strane nastavnika, kao i nedostatak kontakta sa roditeljem.

“Mi saznanja o vršnjačkom nasilju obično dobijamo od škole ili stanice policije. U tim situacijama mi obavljamo savjetodavne razgovore kako sa djecom žrtvama nasilja, tako i sa djecom koja su počinila nasilje, a razgovaramo is a njihovim roditeljima. Centar za socijalni rad može u tom slučaju uputiti na druge relevantne institucije koje se bave tom problematikom, kao i na nevladine organizacije koje se bave psihoterapijama, savjetodavnim terapijama itd. Ako procijenimo da je nešto visokog rizika možemo uputiti na razgovor u Domu zdravlja Budva. Počinjemo da jačamo i roditeljske kapacitete kako bi osvijestili roditelje da se više posvete djeci. Imam i dobru saradnju sa školom, tako da uvijek u razgovorima i dopisima možemo razmijenjivati informacije i iskustva, što smatram da je značajno”, rekla je Vulić i dodala da do sada u Centru za socijalni rad nije bilo programa prevencije, ta da bi bilo poželjno da taj program u narednom periodu bude pokrenut.



Inspektorka Centra bezbijednosti Budva Dalida Mučić Marković kazala je da je policiji bezbjednost djece na prvom mjestu, te da se bave i prevencijom i represijom.

“Ja sam jako srećna kad neke stvari ne dođu do službenika Uprave policije. Ne zato što mi ne želimo da radimo, već zato što smo svjesni da su škola i Centar za socijalni rad dostigli određeni rezultat, te da ne moramo primijenjivati represivne mjere. Što se tiče nekih preventnivnih mjera, mogu reći da su službenici CB Budva unazad nekoliko godina održavali informativno-edukativna predavanja u školama na temu vršnjačkog nasilja, zloupotrebe duvanskih proizvoda, psihoaktivnih supstanci i svih ostalih segmenata koji mogu ugroziti našu djecu. Što se tiče represivnih mjera, mi, nažalost, kada dođe do takvih stvari moramo procesuirati lica koja imaju iznad 14 godina, jer su već u krivičnoj i prekršajnoj odgovornosti. Imamo u planu da nastavimo sa predavanjima u cilju suzbijanja nasilja. Kada su u pitanju prijave nasilja mogu reći da se osjeća da je podignuta svijest kod građana i učenika da postoji ta pojava i da je to nešto što je društveno neprihvatljivo. Podsjetiću da se prijava može podnijeti pisanim putem, besplatnim pozivom na 122, postoji i SOS linije za djecu i mlade 116 i 111 koje su oformljena i 24 sata aktivne”, navela je ona.



Nakon Javne tribine profesorica Joksimović podijelila je zahvalnice učesnicima, a svi učesnici složili su se da je neophodno više razgovarati o prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja.


Foto: portal RTV Budva/M.S.

Program obilježavanja Dana ružičastih majica biće nastavljen promocijom zbornika najboljih likovnih i literarnih radova na temu vršnjačkog nasilja koja će biti održana u intervalu od 20. do 30. marta ove godine. Iz NVO Talas saopštili su da je štampanje Zbornika i edukativnih frajera predviđeno za prvu polovinu narednog mjeseca.



M.S.