Nikola Peković, Foto: Beta/AP

Djetinstvo, ribolov kao hobi i prvi košarkaški koraci

Veći period djetinstva ovaj rođeni Bjelopoljac proveo je u Podgorici, međutim ljubav prema rodnom gradu i rodbini često su ga vraćali u Bijelo Polje. Svaki raspust, odmarajući od školskih obaveza, provodio je kod babe i đeda, koji su zaslužni za lijepe uspomene iz tog dječijeg perioda. Zanimljiva je činjenica da se prije košarke bavio ribolovom sa drugovima iz naselja. Moglo bi se reći prilično „kasno“, tek sa 14 godina, Nikola počinje da trenira košarku spletom „čudnih“ okolnosti. Nakon što je naglo izrastao desetak cm, dobio je savjet od doktora da počne da se bavi nekim vidom sporta. Odlučio se za košarku, mada mu je ribolov i dalje bio najveća strast.


Foto: FONET

Prve košarkaške korake napravio je na terenu košarkaškog kluba „Junior“ iz Podgorice. Poslije tri godine igranja u mlađim kategorijama dobija poziv iz Srbije, tačnije poziv KK „Atlas“ da pređe u njihove redove. Iako kao sedamnaestogodišnji klinac prelazi u beogradski „Atlas“, već prve godine, sa svojim timom, osvaja juniorsku ligu Srbije. Sljedeće sezone postaje prvotimac kod crnogorskog trenera Luke Pavićevića i nastavlja da igra u prvoj B ligi Srbije. Prepoznavši talenat, trud i rad koji je Nikola pokazao nakon tri provedene godine u „Atlasu“, kao nagradu dobija poziv i prelazi u redove KK Partizana.


Foto: Starsportphoto©

Mit o Partizanu, veliki stepenik u karijeri

U Nikolinoj košarkaškoj karijeri sve se munjevito odvijalo. Brz odlazak u Partizan kod ovog mladog i izuzetno talentovanog čovjeka istovremeno stvara određeni strah, ali i želju za dokazivanjem. Veliki klub, na čelu sa trenerom Duškom Vujoševićem, donosi mu ogroman iskorak u karijeri. Činjenica da je u tim, koji je igrao Evroligu, došao iz druge Srpske lige dovoljno govori o Nikolinom talentu. Nedugo zatim život ovog sportiste mijenja se za 180 stepeni. Beograd mu donosi nove mogućnosti u smislu razvijanja talenta i sticanja novog iskustva, a po njegovim riječima bio je to i izvanredan period života. Čelična disciplina i autoritet Duška Vujoševića nijesu mu lako padali, ali kako na terenu, tako i van njega, moralo se sve poštovati. Sa ove distance može se reći da je upravo takav sistem jedino mogao da napravi igrače vrhunske klase kao što je Nikola. Nakon godinu dana u Partizanu osvaja titulu prvaka države. Sa Partizanom je najbolji bio i u regionu osvojivši Jadransku ligu 2007. i 2008. godine, a takođe je podigao pehar u kupu Srbije 2008 godine. Nagrada za dobre igre, stigla je u vidu MVP nagrade na final foru Jadranske lige 2008 godine. Iste godine popularni Pekmen (nadimak iz Partizana), pružavši sjajne partije u Evroligi, biva uvršten u drugi najbolji tim Evrolige, pritom predvodivši Partizan do četvrt finala tog takmičenja, gdje su crno-bijeli zaustavljeni od španske Taukeramike. Dobre igre ne ostaju nezapaženo, već dobija ponudu iz Grčke da brani boje Panatenaikosa.


Foto: euroleague.net

Panatenaikos, krov Evrope

Poslije uspješnih igara u dresu Partizana Nikola karijeru nastavlja u Atini kao član Panatenaikosa. U Panati potpisuje trogodišnju saradnju vrijednu 4,5 milona eura. U tom periodu Panatu je predvodio sa klupe jedan od najvećih, ako ne i najveći, trener u Evropi Željko Obradović. Uspjeh kluba bio je prioritet, ambicije su bile velike, a glavni cilj bio je final for i titula. Nikola pomalo zbunjen i zatečen, morao je ozbiljno shvatiti želje trenera i kluba. Igrajući sa vrhunskim igračima, prve godine pravi veliki uspjeh sa novim klubom i stiže do osvajanja Evrolige i to smatra jednim od najvećih uspjeha u karijeri. Rad sa Željkom
za njega je bio veoma zahtjevan, jer je upravo on bio jedan od najboljih trenera u Evropi, a pritom i veliki prijatelj Pekmena. Derbi sa gradskim rivalom, Olimpijakosom, ostao mu je najviše urezan u sjećanju. Govorio je da bi se svaki poraz mogao oprostiti, ali da je pobjeda u derbiju imperativ. Život u Grčkoj mu je savršeno prijao, a uz uspjehe na terenu sve je upotpunio na lijep način.


Foto: AP

31 pik drafta, NBA i Minesota

Nikola se prijavio na NBA draftu gdje je 2008. godine izabran kao Minesotin 31. pik. Poslije tri sezone provedene u Grčkoj potpisuje trogodišnji ugovor sa Minesotom vrijedan 13 miliona
dolara. Iako je došao kao jedan od boljih centara Evrope Nikola u Minesoti dobija minimalnu minutažu, svega par minuta po meču, zbog čega već u prvoj sezoni razmišlja o povratku u Evropu. U drugoj sezoni desio se „lock out“ (pregovori oko ugovora između vlasnika klubova i sindikata igrača) i u toku njegovog trajanja, Nikola se vraćao u Partizan. Dolaskom novog trenera, poznatog Rik Adelmana, i povreda prvog centra Darka Miličića omogućavaju Nikoli veću minutažu i poziciju prvog centra tima. Zahvaljujući dobrim partijama, i nakon povratka Miličića, Nikola ostaje jedna od glavnih karika u timu. Sezonu završava sa 13.9 poena, 7.6
skokova u prosjeku sa 26.9 provedenih minuta na parketu po utakmici. Glasanje za igrača koji je najviše napredovao te sezone zauzima odlično treće mjesto, iza Rajana Andersona iz Orlanda i Ersana Iljasova iz Milvokija. Dobrim igrama Nikola sebi obezbjeđuje potpis novog ugovora vrijednog čak 68 miliona dolara za pet sezona. Najbolje partije pružao je u sezoni 2013/2014 godine kada je u prosjeku od 17.5 poena i 8.7 skokova predvodio „vukove“ za 40 pobjeda u sezoni. Odnos prema igračima i igri u Americi je, po njegovom mišljenju, na mnogo većem nivou u odnosu na Evropu.


Reprezentacija

Dok su Srbija i Crna Gora bili u zajednici, Nikola je sa mladom reprezentacijom 2005. godine osvojio bronzanu medalju na evropskom prvenstvu u Rusiji. Takođe je sa istom reprezentacijom 2006. godine na evropskom prvenstvu za mlade osvojio zlatnu medalju. Nakon referenduma i nezavisnosti Crne Gore, Nikoli je ponuđeno da igra za reprezentaciju Srbije, što on odbija i odlučuje da igra u dresu sa državnim grbom Crne Gore. Predvodio je reprezentaciju na putu ka evropskom prvenstvu na kojem je nastupao 2011. godine u Litvaniji, gdje je crnogorska reprezentacija završila na 21-om mjestu. Za mladu reprezentaciju samo učešće na ovako velikom takmičenju predstavljalo je uspjeh. Peković je nakon brojnih problema, koje je izazvala hronična povreda desnog zgloba 2017. godine, završio igračku karijeru tokom koje je odigrao 45 utakmica za Crnu Goru.

Povratak u Partizan kao predsjednika

Dolazak na mjesto predsjednika Partizana desio se kada je bila veoma teška situacija u klubu. U tom trenutku, sa ograničenim mogućnostima, uradio je dosta za svoj klub zajedno sa saradnicima i uz pomoć države uspio je da sačuva Partizan, iako je nemoguće voditi klub iz inostranstva (bio je u Americi) uradio je najviše što je mogao jer u tom trenutku niko nije htio da prihvati tu odgovornost, ali ljubav prema klubu bila je presudna. Klubu koji mu je sve dao želio je da vrati istom mjerom, i drago mu je da je danas Partizan mnogo uspješan. Nakon dvije provedene godine na čelu KK Partizan, odlučio je da se povuče sa te funkcije, koji je uz veliki trud uspio da konsoliduje smanjivši finansijska dugovanja.


Foto: KSCG

Predsjednik crnogorskog košarkaškog saveza

Zvanično 2021. godine, Nikola postaje predsjednik KSCG uz
jednoglasnu podršku svih prisutnih delegata, zahvalivši se svima što su baš u njemu prepoznali čovjeka koji zavređuje tu funkciju. Ciljevi kojima stremi uvijek su visoko postavljeni. Od svojih saradnika očekuje predan rad kako bi zajedničkim zalaganjem i posvećenošću popularizovali košarku i podigli je na viši nivo, a takođe i pružili pomoć klubovima. Nikola smatra da je sistem podrške – od moralne do materijalne jedini način da se kvalitet košarke u Crnoj Gori podigne na viši nivo, a samim tim stvori potencijal koji će omogućiti da se teži najvećim ciljevima i medaljama. Odlaskom ženske reprezentacije na evropsko prvenstvo i muške na svjetsko prvenstvo smatra velikim uspjehom za crnogorski sport i košarku na čelu sa njim kao predsjednikom, ponosan je na selekcije.


Foto: N.Paraušić

Korona, najveća pobjeda u karijeri

Virus koji je zarazio svijet nažalost ostavio je veliki trag u Pekmenovom životu. Ležeći bespomoćno u bolnici mijenja pogled na svijet i shvata da je pred njim bitka života, koju ne smije izgubiti. Čovjek koji je bio prvak Evrope i jedan od najdominantnijih centara, nije ni slutio da će ponovo učiti da hoda. Međutim, velikom snagom, voljom i željom uspio je da prebrodi sve poteškoće i izađe kao pobjednik u najvažnijoj životnoj utakmici za njega, što još jednom pokazuje njegovu divovsku snagu.

S.M.