21-11-2020

Danica Račić: Mnogi moji vršnjaci pružili bi pomoć starima i nemoćnima

Talenat Danice Račić, naše sugrađanke i učenice IX razreda Druge osnovne škole, bez sumnje je pisanje. Ona je i dobitnica nagrade Fondacije Vukove zadužbine (Žabljak - Šavnik - Plužine) za literarni rad na temu "Solidarnost u naletu epidemije". U pitanju je njena prva nagrada koja joj je krajem oktobra dodijeljena za dirljivu i toplu priču o empatiji.


Foto: Privatna arhiva

"Srećna sam i čast mi je što sam učestvovala na ovom kniževnom konkursu, a prije svega što sam ovim radom promovisala moju školu i moj grad Budvu. Zahvaljujući mentorki Zorici Joksimović, rad je otišao na konkurs i osvojila sam nagradu", kaže za Račićeva za portal RTV Budva.

Danica u nagrađenom radu podsjeća da nevidiljvi neprijatelj Covid-19 nije pravio razlike među ljudima, te da se protiv epidemije niko ne može boriti sam. Niko nije nedodirljiv, ali se kao jedna mogućnost izlaza nudi empatija i odnos prema drugom čovjeku.

Glavne protagonistkinje priče "Solidarnost u naletu epidemije" su baka i djevojčica, a u fokusu je njihov odnos. Djevojčica zapravo pomaže baki, donosi joj neophodne namirnice i mijenja njen život. I baka, ta pomalo samotna starica na kraju doživljava svojevstan preobražaj. Nedaće su prošle, a lice joj krasi osmjeh.

"Danas su mladi dio ubrzanog života, porodica sve više gubi na svojoj vrijednosti i sve to utiče na svijest mladih. Moje mišljenje je da bi mnogi moji vršnjaci pružili ruku pomoći starima i nemoćnima. Ali mnogima je potrebno da ih neko drugi podstakne na to, a neki se možda plaše i da će im se vršnjaci rugati", rekla je naša sagovornica.

Ona u nagrađenom radu napominje da nam je krizna situacija pružila šansu da drugačije gledamo na vrijednosti života.

"Epidemija ne bira i borba protiv nje je ista za sve. Prvenstveno nam je dokazala da nije sve u novcu odnosno materijalnom bogastvu, i da je najbitnije da se vratimo prirodi i njenom očuvanju. Smatram da je to ostvarivo tek onda kada svi shvatimo koliko nam je očuvanje prirode važno, jer priroda može bez nas ali mi ne možemo bez nje", istakla ja ona.

Raćićeva je kazala da je počela da piše jako rano, još sa prvim pročitanim knjigama. Oduvijek je, kako dodaje, voljela da prenese svijet iz nekog djela.

"Možda je smiješno ali još u drugom razredu pokušala sam da napišem “svoju prvu knjigu”. Nijesam daleko stigla pa sam imala još dva, tri slična poduhvata. Nadam se, možda jednog dana i uspijem. Ali za ozbiljno bavljenje književnošću ipak treba dosta životnog iskustva. Moj uzor u pisanju ce uvijek biti naš poznati pisac Čedo Vuković. Moram da naglasim da ako nekada postanem spisateljica za to će najveću zaslugu imati moja nastavnica", rekla ona.

Uloga medija u izvještavanju o borbi sa koronavirusom, prema mišljenju naše sagovornice je pozitivna.

"Mediji su u ovom periodu imali veoma važnu ulogu. Ne samo da su se bavili prenosom podataka o širenju pandemije, upustvima i pravilima ponašanja, već su propratilii mnoge humanitarne akcije, kako kod nas tako i u svijetu. Naravno da uvijek može da bude bolje. Mislim da bi neki javni pozivi upućeni putem medija nama mladima za neke humanitarne i solidarne akcije bili od velike koristi", zaključila je Račićeva.



M.S.