Neki od razloga za takvu situaciju su to što pojedini investitori zgrada ne prave dovoljno parking mjesta, zatim povećanje broja vozila po domaćinstvu, a tamo gdje postoje podzemne garaže, vlasnici stanova ne zakupljuju parking mjesta zbog visokih cijena, kazala za Pobjedu arhitekta Milica Vujošević iz udruženja “Ko ako ne arhitekt”.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma ističu da je investitor u obavezi da obezbijedi dovoljan broj parking ili garažnih mjesta na parceli. Vujošević ističe da se to ne dešava jer investitor gradi zgrade u dvorištima ili na parkinzima drugih zgrada.

Iz MORT-a preciziraju da je projektant u obavezi da obezbijedi 1,1 parking mjesto na svaku stambenu jedinicu i jedno parking mjesto na svakih 50 kvadratnih metara poslovnog prostora.

Vujošević objašnjava da su parametri za određivanje potrebnog broja parking mjesta zadati urbanističkim planovima. Ona navodi normative za parkiranje za osnovne grupe gradskih sadržaja površine 1.000 kvadratnih metara u Podgorici, prema kojima se obezbjeđujebroj parkingmjesta.

“Za objekte stanovanje propisano je 15 parking mjesta, za objekte proizvodnje 20, za fakultete i poslovne prostore po 30 parking mjesta. Objekti trgovine trebalo bi da imaju 60 parking mjesta, hoteli deset, restorani 120, a sportske dvorane na 100 posjetilaca 25 parking mjesta”, precizira Vujošević.

Iz MORT-a objašnjavaju da prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, struka je ta koja je dužna da odobrava, kontroliše i reaguje ako se nešto ne projektuje u skladu sa planskim dokumentom, odnosno ako se ne izvodi u skladu sa glavnim projektom na osnovu kojeg su prijavljeni radovi.

“Revident je dužan da sve nepravilnosti prijavi urbanističko-građevinskom inspektoru koji će u skladu sa svojim nadležnostima da preduzima dalje mjere. Ukoliko inspektor po navedenim prijavama utvrdi da nepravilnosti postoje, preduzima i mjere da se te nepravilnosti i otklone. Kontrola izgradnje parkinga u okviru izdate građevinske dozvole je isključivo u nadležnosti urbanističko-građevinske inspekcije”, objašnjavaju iz tog Vladinog resora.

Vujošević ističe da problem uglavnom nastaje kada investitori grade samo zgradu, a parking i prilazne saobraćajnice na neki način ostanu obaveza grada koji to uradi sa zakašnjenjem.

“To zakašnjenje nekad može da traje i deceniju. Svaki slučaj je predmet za sebe, budući da se tu prepliću nadležnosti i vlasništva, obuhvat plana, parcele i domet radova”, kaže ona.

Vujošević ističe da je pozitivna stvar što se sve više gradi podzemnih garaža, jer na taj način zelene površine ostaju slobodne, međutim upozorava da investitori garažna mjesta kupcima stanova prodaju po visokim cijenama zbog kojih je to rješenje mnogima nedostupno.

Iz MORT-a takođe potvrđuju da veliki broj parking mjesta u podzemnim garažama nije iskorišćen, a da je a prostor oko zgrada “ugušen” nepropisno parkiranim automobilima. Vujošević smatra da se to dešava jer nadležni organi ne rade svoj posao.

Prema njenim riječima, izuzetno je važno da nadležne institucije odgovorno vode proces uređenja prostora oko novoizgrađenih objekata, i da se stane na put, kako kaže, sada dominantnoj praksi da je moguće izgraditi zgradu, a njenim stanarima i korisnicima ostaviti da se snalaze za sve potrebne dodatne sadržaje, uključujući i parking.

“Međutim, potrebno je imati u vidu da nije moguće obezbijediti neograničene količine parkinga zbog toga što je prostor organičen resurs. Čak i kada bismo uspjeli u tome da svaki stanovnik ima svoje parking mjesto, na putevima ne bi bilo dovoljno prostora za tu količinu saobraćaja”,ističe Vujošević.

Ona upozorava da se broj privatnih motornih vozila povećava ogromnom brzinom, te da je prošle godine samo u Podgorici registrovano 7.500 vozila više nego prethodne.

“To predstavlja ozbiljan problem. Nije rijetkost da domaćinstva posjeduju po dva vozila, umjesto ranije jednog ili nijednog. U današnje vrijeme, kada moramo tražiti načine da se manje oslanjamo na fosilna goriva i da gradove planiramo održivo, moramo se suočiti sa tim da nije moguće očekivati da će ovako ekspanzivna upotreba privatnih automobila moći da se nastavi. Intenzivan rad na uvođenju drugih modela urbane mobilnosti kao što je kvalitetan i pouzdan javni prevoz, dobri uslovi za biciklizam i pješačenje je odgovor na izazove koje savremeno stanje u saobraćaju zahtijeva, a ne neograničeni broj parking mjest”,a zaključuje Vujošević.