Sveti Jovan Krstitelj rođen je šest mjeseci prije Hrista, 7. jula, i zato je nazvan Preteča, jer je ljude pripremao za dolazak Spasitelja.

Šest mjeseci prije svog javljanja u Nazaretu Pesvetoj Bogorodici, prvosvešteniku Zahariji u jerusalimski hram se javio arhanđel Gavrilo.

Prije nego što je objavio čudesno začeće Bogorodice, anđeo je objavio začeće već stare i bezdjetne Jelisavete, žene Zaharijeve, koji nije odmah povjerovao riječi anđela Gavrila. On je zato ostao nijem sve do osmoga dana po rođenju djeteta. Tada je pri obrezivanju i davanju imena, Zaharije na daščicu napisao: "Jovan mu je ime".

Tada mu se vratio govor. Poput mnogih hrišćana koji su stradali na putu Gospodnjem i Sveti Jovan je ubijen u vrijeme cara Iroda.

Desna ruka Jovana Krstitelja, kojom je krstio Gospoda, čuva se kao najveća relikvija (uz dio Časnog krsta i mošti svetog Petra Cetinjskog) u Cetinjskom manastiru.

Sveti Jovan Preteča i Krstitelj jedna je od najčešćih krsnih slava u našem narodu. Današnji veliki praznik slavi se i kao dan kumstava i pobratimstava. U našem narodu i danas se kumstvo izuzetno cijeni poštuje i često se kaže: Bog na nebu, kum na zemlji!

U crkvenom kalendaru današnji praznik obilježen je crvenim slovom, što znači da spada u red zapovjednih praznika.

Među nizom predivnih starih običaja na ovaj dan izdvaja se branje ljekovitih trava i pletenje vijenaca od ivanjskog cveća. Djevojke na Ivanjdan svaka u svoj vijenac upliću i po jednu crvenu ružu. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana devojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence.

Crkva objašnjava da vijenac cvijeća simbolizuje ljepotu prirode koju je Bog stvorio i čovjeku darovao na uživanje i korišćenje.

Danas se običaji za Ivanjdan rijetko u potpunosti poštuju, ali mnogi ljudi i dalje pletu vijenčiće od ivanjskog cvijeća i čuvaju ih u domu kao zaštitu od nesreće.