Sveti apostol Luka rodom je iz Antiohije. U mladosti je izučio grčku filozofiju, medicinu i živopis. U vrijeme Hristove djelatnosti na zemlji, Sveti Luka je došao u Jerusalim, gdje se sreo sa Hristom licem u lice, i bio svjedok njegovih čudesnih dela.

Predanje tvrdi da se bavio živopisom i da je prvi naslikao ikonu Isusa Hristosa, Bogorodice i apostole Petra i Pavla. Te ikone su bile uzor svim kasnijim ikonama, zbog čega se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Na Lučindan se puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečana i bolja užina ili im se nose pite, koje u Hercegovini zovu pazarice. Kada se primjeti da ovca zateže, kažu da će biti teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, vjeruje se da će proljeće ranije doći. Na Svetog Luku se koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, još kažu: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, snijeg do kuka“, jer nastupa zima kada se vukovi približavaju selima. Takođe se po prvom gostu koji uđe u kuću gata kakva će zima ili godina biti.

Crnogorci, na primjer, kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke.

Sveti Petar Cetinjski je rođen u selu Njeguši. Stupio je u monaški čin u svojoj 12. godini. Godine 1782. postaje mitropolit i gospodar Crne Gore. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je svom narodu.

Radio je na pomirenju zavađenih plemena i branio zemlju od osvajača. Proslavio se pobjedom nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji.

Iako je bio knez, živio je kao prost monah u jednoj tjeskobnoj keliji. Upokojio se 31. oktobra 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.