12-02-2024

Đurašković: „Nezavisna kulturna scena” u utrobi trojanskog konja

"Kako reče jedan bivši odbornik, smatrala bih sebe neozbiljnom da ozbiljno odgovorim na tako neozbiljna i providno glupava pitanja, obojena bljutavo neutemeljenim i lako prepoznatljivim izmišljotinama u pamfletu koji plasira samozvana "nezavisna kulturna scena", navodi se u reagovanju mr Lucije Đurašković, direktorke JU "Muzeji i galerije Budve".

Đurašković: „Nezavisna kulturna scena” u utrobi trojanskog konja | Radio Televizija Budva

Foto: PrtSc

Saopštenje prenosimo integralno:

Zato ću se rađe držati one biblijske "ne bacaj bisere pred svinje", uz poseban poziv svima nadležnim da provjere moje, posebno finansijsko, poslovanje i zakonitost rada, nadležnosti, kao i poziciju na kojoj se nalazim.

Umislili neki “Budvani” iz te samozvane scenske lakrdije pod maskama, da su Trojanci, pa da mogu da ubace trojanskog konja i to baš kroz dotrajala vrata Ljubišinog doma, kroz koja nisu nikada ni kročili. Draga moja šačice Budvana, previše ste se zanijeli plesom "argentinskog tanga zaborava" koji vrhuni hit-izjavom o Pedru i Alehandru, takođe samozvanog međunarodnog eksperta za sve oblasti (najnovije priključena i Sjeverna Amerika i sveopšta istorija) iz pomenute "nezavisne kulturne scene", odnosno kuhinje (grupacija za koju se ne zna otkud se i kako pojavila). Ipak ona, nažalost, zamišlja, ili je pak ubijeđena, da će uz pomoć "nezavisne" nove postave i Savjeta RTV Budva, zauzeti bitnu ulogu u žalosno plitkom pokušaju gubitnika gotovo svih važnih međunarodnih projekata koji se ekspertno i expresno (vjerovatno pod uticajem kafe u njihovim kafićima), prema onome što smo nedavno čuli, završavaju za "pet dana", a možda i brže (kako bi samo Brzi Gonzales bio ljubomoran).

Znam, omilila je prezimenjacima moja fotelja, ali je ipak, bar malo, treba zaslužiti. Nije to ničija privatna prćija, kako neki misle. Nema zasluga dok se, uz kelnerski bakšiš, tračari po kafansko-kafedžijskim, oskrnavljenim, i nelegalno prigrabljenim terasama. One, naravno, urbanistima i spretnim čuvarima opštinske, i još gore, privatne imovine, ne smetaju.

U narednom periodu očekujem svako medijsko isključenje (gostovanja, izjave i sl.), poduprto falš demokratskom bukadžijskom sviješću, kao što mi već nije data prilika da govorim o bisti Don Krsta Ivanovića sklonjenoj da trune u garaži Akademije znanja, iako sam ponovo, u saradnji i dogovoru sa umjetnikom Zlatkom Glamočakom, čije je ona autorsko djelo, pokrenula priču o njenom postavljanju, a koji je, kao umjetnik svjetskog ranga, u Modernoj galeriji, ovog ljeta imao izuzetno zapaženu samostalnu izložbu. No, sada već uviđamo, ovu izložbu je, očito namjerno, trebalo da poremeti neka svojevrsna kič poluporno izložba, predložena iz, kako još tada čuh, iz navedenog kruga južno-američkih eksperata, koju sam uz konsultacije sa kolegama, odbila, ali, je, ipak, postavljena, bar na jedan dan, srećom u bitno drugačijoj formi, na Cetinju.

Dakle, kao što sam pomenula i u emisiji "Amfiteatar", otpočela sam i nanovo pokrenula priču o toj velikoj sramoti za Budvu, jer sam bila član najnovije komisije za postavljanje biste Don Krsta Ivanovića, koju je formirao Sekretarijat za društvene djelatnosti Opštine Budva, a koju je g-din S. B. Mitrović, u svojoj priči, zaboravio da pomene. Inače, bilo je zakazano i da dam izjavu, ali ostah da, bez izvinjenja, ili bar obrazloženja, čekam i to, naravno, ne dočekam. Pored ove sramne neodgovornosti vezano za bistu jedne od najvećih ličnosti Budve iz XVII vijeka, za koju vjerujem da navedena grupica ni ne zna da postoji, kako se ekspertski i kafanski bogataši, ne dosjetiše da doniraju izradu i postavljanje, ako ništa, bar biste najvećeg dobrotvora Budve, Toma Luketića, i to na njegovom imanju, koje, godinama već, dobrano uzurpiraju.

I ne brinite, lako će se vrata na Ljubišinom domu popraviti (i bez vaših nesebičnih propalih donacija, ali, srećom, uz opštinsku pomoć, koja sa petorostruko više novca finansira i nepredviđene "krnevale" koje ne pominjete), ali, bojim se, vas opet tamo neće biti. Podsjećam, s obzirom da se, nakon mog volšebnog razrješenja iz prvog mandata 2005. godine, od strane DPS dželata (i pored zasluga za otvaranje Muzeja grada Budve i dobijanja evropske nagrade “Zelena jabuka”, što je tada u Londonu pratila i TV Budva), u pauzi od gotovo 13. godina, skoro ništa nije radilo na afirmaciji Ljubišinog djela, u mom drugom mandatu 2018. i 2023.godine, nastavili smo da ga ponovo oživljavamo književnim istraživanjima eminentnih stručnjaka.

Zato je opravdana moja bojazan, uz pitanje kako će i ko uz ovakve promoekipe organizovati istraživačke simpozijume i objavljivati Zbornike posvećene našem najvećem književniku i diplomati, ili to neće imati važnost. Ili možda hoće, ako se uklope u čuvena argentinska viđenja... osvijetljena Feralom trojca Juana, Marca i Michosa (teško prevodljivo)? A od vašeg pamfleta i orkestriranih napada na institucije kulture koje marljivo i pošteno rade svoj posao, vjerovatno bi se i danas veliki Ljubiša zastidio i pocrvenio na svom spomeniku u glavnom gradskom parku (sigurna sam, da eksperti i akteri, magistri, ronioci i arhitekte, sa kojima je Brisel ostao nezaboravno očaran, ni ne znaju što na njemu piše).

Dakle, "Učiti, učiti i samo učiti", imati ne samo šuplju priču, već i opipljive rezultate, koji vam konstantno nedostaju u nezasitoj čežnji za profitom i brkaju perfidni, neistinom obojen naum, dragi moji, kukavički nepotpisani stručnjaci.

mr Lucija Đurašković, direktorka JU "Muzeji i galerije Budve"