Foto: printscreen

Dušica Labović, spisateljica iz Budve koja trenutno živi u Moskvi, najavila je objavljivanje svog šestog romana, „Najbolje što je ostalo od nas“, koji bi trebalo da ugleda svjetlost dana u novembru ili decembru ove godine.

Roman, kako je otkrila Labović, nastavlja dramsku nit porodične drame i ljubavi, slično njenom prethodnom uspješnom djelu „Sve što treba da znaš o ljubavi“. Ona pronalazi inspiraciju za svoja djela isključivo kada nije u Crnoj Gori, a tajna leži u nostalgiji.

„Ja uvijek stvaram kad nisam u Crnoj Gori. Znam da je to zapravo vezano za nostalgiju i za taj neki nivo duše. Jer svaki čovjek u sebi ima tu neke segmente senzibiliteta i kada sam ovdje, nekako mi je duša ispunjena, srce mi je na mjestu, a čim se ne nalazim u Crnoj Gori počinju te neke, u duhovnosti se kao da se stvaraju neke rupe koje moram da popunim i onda stvaram. Pišem pjesme, pišem romane, pišem drame. Mogu čak i da vam otkrijem tajnu. Nijedan moj roman nije napisan ovdje u Crnoj Gori. Svaki roman je napisan kad sam bila negdje u inostranstvu ili u Rusiji gdje živim,“ kazala je Labović.

Iako se novi roman očekuje uskoro, Labović je otkrila i ekskluzivnu vijest, skoro je završen i drugi dio romana „Sve što treba da znaš o ljubavi“, koji će nositi naslov „Sve što mi ljubav znači“. Ova vijest će sigurno obradovati brojne čitaoce, s obzirom na to da je prvi dio doživio tri tiraža i trenutno ga nema u prodaji u Crnoj Gori. Planira da oba dijela izađu premijerno u novom kompletu, u jednom izdanju.

Za razliku od prvog romana koji je pratio priču bake i djeda, nastavak će biti savremeni roman koji se dešava sada, prateći priču o unuci i o njenom iskustvu ljubavi.

Na pitanje o poređenju njenog stila sa Paolom Koeljom, Labović kaže:

„Imponuje mi naravno, ali sad ću ja to malo da opovrgnem zato što zapravo moja prva dva romana, "Ensu" i "Tajni most", jako podsjećaju na stil pisanja i po tematici na Paola Koelja. A to su zapravo kraće forme, koje se zapravo nazivaju novele. I to su romani koji se čitaju brzo, koji su prepuni nekih životnih lekcija, mudrosti, nekih savjeta i jako su pitki. Preporučivali su ih psiholozi i profesori naše gimnazije, recimo iz naše gimnazije Danilo Kiš, djeci, to jest adolescentima, đacima, jer jako lijepo utiču na ljude koji još uvijek traže svoj put...“, ističe.

Iako priznaje da joj nedostaje Crna Gora kada je u inostranstvu, Labović objašnjava da se roman ne piše samo kada je olovka u ruci ili kada se kuca na kompjuteru.

„Roman se piše svo vrijeme. Dok kuvam, vodim dijete do škole na treninge, vozim. Tad nastaje roman. Tad nastaju sve ideje i noću prije spavanja.“

Ona dodaje da ljeti, pogotovo u Crnoj Gori, nastaju odlične ideje, te da je Crna Gora jako inspirativna. Međutim, za pisanje joj je potrebno malo više vremena, što obično ima zimi u Rusiji. Preferira kišovite i oblačne dane za stvaranje.

„Mislim da će mi razumjeti svaki pjesnik, svaki umjetnik... Jer kad su vjetrovi, kad su vremenske nepogode, čovjek nekako najviše uđe u sebe, pronađe onaj svoj svijet, onaj bijeg od realnosti i tad se stvara.“

Iako je ovdje ljeti da uživa sa porodicom i prijateljima, Labović planira da se odmori od pisanja 2-3 mjeseca prije nego što se vrati starim ili započne nove romane.

Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva


Izvor: TV Budva