Foto: Printscreen

Iza Šerbedžije su decenije nezaboravnih uloga, poezije i života ispunjenog stvaranjem. Glas koji se prepoznaje, pogled u kojem se skrivaju nostalgija i čežnja – u razgovoru za Gradsku TV otkrio je hoće li kultnu predstavu Kralj Lir, koju igra već četvrt vijeka, donijeti i pred crnogorsku publiku.

"Ove godine vjerovatno završavamo "Kralja Lira" na Brijunima, jer ga igramo već 25 godina. To je velika predstava, sa mnogo učesnika, i teško je to organizovati. Ali bilo bi sjajno da to izvedemo i u Crnoj Gori", rekao je Šerbedžija.

Posebno emotivno govorio je o Crnoj Gori, zemlji koju nosi u srcu i čijoj se ljepoti uvijek iznova divi.

"Pije svega volim ljepotu Crne Gore. Priroda Crne Gore je jedna od najljepših na svijetu. Ta blizina mora, te plaže, to divno more... a onda te velike, gorde planine. Ta dinamika je fantastična. S druge strane, Crnogorci su lijep narod – i muškarci i žene. Bog ih je baš blagoslovio, visoki, naočiti. I treće, Crnogorci su mali narod, ali užasno probitačan. Nije tajna da u Srbiji, gotovo na svim važećim položajima su Crnogorci, barem iz mog sjećanja", kazao je Šerbedžija sa osmijehom.

Govoreći o sjećanjima, ne može a da ne pomene Jugoslaviju, zemlju koja je obilježila njegov život.

"Kod mene je ta jugonostalgija stalna. To je moje stalno sjećanje na život, na mladost, na prijatelje sa kojima sam dijelio i posao i život. I sve druge stvari, porodica, moja djeca koja su odrastala u toj zemlji. Konačno – klubovi za koje sam navijao, imena gradova, ime Jugoslavije, nacionalni klubovi, prvenstvo svijeta u fudbalu, prvaci u košarci, prvaci u vaterpolu, rukometu...", prisjetio se glumac.

Na duhovit način dotakao se i pitanja glumačke slave u poznim godinama.

"Pokojni Branko Gavela, velihi hrvatski režiser, jednom je rekao mladom glumcu: "Buš veliki glumac – ak buš zdrav". To znači kad glumac doživi 80 godina, onda ga svi doživljavaju kao barda. Cijene ga, ali rijetki su zapravo gledali njegove uloge. Možda su bile i slabe, ali vrijeme učini svoje", rekao je kroz smijeh.

Govoreći o savremenom svijetu, Šerbedžija nije krio zabrinutost zbog sveprisutnog nasilja i sukoba.

"Za komadić zemlje, što bi rekao Hamlet o Fortinbrasu, kada dolazi kao pobjednik na kraju, da se oko komadića zemlje ljudi ubijaju. I to je nešto što je nespojivo sa civilizacijom koju smo dosegli, sa svim izumima, sa medicinom koja je pobijedila neizlječive bolesti, koja će pobijediti karcinom jednog dana. To je nezamislivo za takav um kakav je čovjek uspio stvoriti od samog sebe. A opet to dokazuje da nismo savršeni, da u svakom čovjeku čuči jedna zapravo životinja, koju samo pametni ljudi uspiju kontrolisati", kaže Šebedžija.

Uprkos svemu, kaže da ostaje vječiti optimista.

"Bez obzira što ponekad padam u depresiju, naročito kad gledam šta se sve događa sa mojim narodom, odnosno narodima, opet sam optimista. Vjerujem u mladost, podržavam je, čak i kada griješi. Vjerujem da će donijeti bolji život, ne samo na Balkanu, nego u cijelom svijetu, ističe.

Za kraj, jedan od najpoznatijih jugoslovenskih glumaca, režisera i pjesnika poručio je:

"Sloboda, dostojanstvo i odvažnost stoje na pijedestalu crnogorske tradicije."

Baš kao i stih "Ne daj se, Ines", koji traje duže od vremena,Rade Šerbedžija ostaje neprolazna figura umjetnosti.


D.B
(Budvansko ljeto, podgoričke priče)