Božena Jelušić, u osvrtu na „Botunade“ ističe: Posebnu vrijednost „Botunada“ predstavljaju vješto dočarani likovi i njihove indidvidualno-tipske crte, nastale kroz majstorsku improvizaciju i oživljavanje onog što je autorka čula i zapamtila, dopunila i dramatizovala, uobličila i obogatila raskošnim jezičkim „začinima“. Upravo zbog duha igre, improvizacije, tipskih karaktera i situacija, „Botunade“ postaju svojevrsna bokeška Commedia dell arte. U „Botunadama“ se i Vlasta javlja kao majstor igre, a scenarija je zadalo vrijeme i nostalgija sjećanja u sudaru sa novim običajima. Otuda i satiričan ton, istina uvijek ostvaren kroz humor u onom tradicionalnom smislu „vica s ljubavlju“, a ne kroz grubu komiku i podsmijeh kao negaciju. Efektni obrti i poente, katarze smijeha i spoznaje, otkrivaju probleme našeg vremena i običaja, iz kojih često nestaju empatija, prijateljstvo, solidarnost, najzad svijest o identitetu i kulturnoj utemeljenosti. Humanizam je „boja“ kojom Vlasta Mandić odijeva sve čega se prihvati, pa i „Botunade“. Ovim svojim istraživačko-literarnim ostvarenjem ona se „upisala“ među brojne čuvare tradicije i usmenog narodnog blaga, a njena knjiga je postala „korablja“ koja iz potopa globalizacije koja uspijeva da iznese živi jezik i duh Boke i Kotora“.

Nikola Malović, sad već poznati bokeljolog, i ovu knjigu posmatra u tradiciji i poetici bavljenja bokeljskim temama: „No što su to „Botunade“? Riječ je o podbadalicama, o riječima kojima se upire jezikom u problematične teme – od onih izniklih iz svakodnevnih životnih situacija, preko mentalitetskih, seksualnih, religioznih, do političkih. I svih između. „Botunade“ su pupčanom vrpcom povezane sa tradicijom karnevalskih svetkovina, i verbalna su institucija – ne samo u Boki Kotorskoj nego i širom Mediterana. Svaki budući proučavalac djela Vlaste Mandić trebalo bi da bude na oprezu: sve književne figure, svi simboli, veze i karakterizacije, opisi, scene, more likova koji ne prestaju da pričaju (i za koje vjerujemo da ćemo ih vidjeti na sceni kako zasmijavaju puk i čine da narod klima glavom) kazuju ne samo kako je bilo juče i prekjuče, ne samo kako živimo danas, nego i to s kakvom bi deboto regulom trebalo da živimo u njaljepšem Zalivu na svijetu“.

Vlasta Mandić je rođena u Kotoru 1944. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju završila u Kotoru, a Arhitektonski fakultet u Beogradu. Profesionalno se ostvarila kao arhitekta, urbanista, enterijerista na radovima obnove Kotora nakon zemljotresa 1979, a aktivna je u struci i danas. Ima muzičko obrazovanje i promoter je aktivnosti na afirmaciji kulturno-tradicionalnih vrijednosti Kotora. Objavila je knjigu „Bokeška kužina“ (2009) – monografiju tradicije, prirodne ljepote, mentaliteta i gastronomije kao važnog segmenta kulture življenja u Boki Kotorskoj.

Gosti večeri su Božena Jelušić i Nikola Malović.