Foto: Grad teatar

Kako navode iz JU Grad teatar, ovaj projekat je dio evropske platforme “Sexual Theatre - A Feminist Readings of Classics“, koji kofinansira program “Kreativna Evropa“. Pored JU Grad teatar, partneri na projektu su Bosansko narodno pozorište iz Zenice, centar Faz Kultura iz Brage i Univerzitet “Pol Valeri“ iz Monpeljea.

Predstava je prikazana kao dio programa Evropske prestonice kulture Braga 2025. godine, u pozorištu „Theatro Circo“, koje je jedan od najvažnijih kulturnih simbola Portugala, a potom u franscukom gradu Monpelju u okviru festivala „Le Printemps Comediens“, koji je jedan od najznačajnih festivala u Francuskoj. Od svih igranja, najsnažniji prijem bio je upravo u Budvi gdje je mnogobrojna publika ovacijama nagradila cijelu ekipu predstave. I reditelj Loran Berže je nakon igranja ocijenio da je predstava u Budvi naišla na snažan prijem publike.

“Postoji velika razlika u odnosu na prethodna igranja, jer publika ovdje ne samo da bolje i brže prepoznaje humor, već i kritiku. Glumice osjećaju da je kontakt direktan, pa energija raste. Posebno na kraju, tokom repovanja, jasno je da publika razumije svaku riječ. I za nas i za glumice to je bilo pozitivno iznenađenje, poslije Portugala i Francuske, shvatili smo da će ovdje publika mnogo lakše prihvatiti predstavu. Bila je ovo sjajna noć za nas.“

Govoreći o adaptaciji klasičnog teksta, Berže je istakao potrebu za modernim pristupom starim pričama:

“Ideja je jednostavna, stare priče sadrže korijene naših društava i zato su moćne. Ali forme tih priča su zastarjele i više ih ne čujemo kako treba. Cilj je bio da zadržimo arhetipove, ali da ih ispričamo drugačije, sa više oštrine, kako bi ljudi možda reagovali snažnije, shvatili da imamo probleme koje možemo riješiti, i da vjeruju u priču, ali da budu spremni i da je promijene”, kazao je Berže te dodao da se savremeni teatar mora prilagođavati društvu koje se brzo mijenja.

“Društvo se mijenja uz TikTok, Snapchat... Forma teatra mora da evoluira da bismo dosegli novu publiku, ali i pomogli starijoj da uhvati nove kodove izraza. Glumice su ovdje odrasle u akademskom, klasičnom teatru, a projekat im je omogućio da upoznaju nove kodove, direktniji kontakt s publikom. U početku nije bilo lako, ali sada se vidi da u tome uživaju.”

O prostoru između crkava u kom je predstava izvedena Berže je rekao da ne postoji ljepše mjesto za teatar.

“Naravno, izazov je zvuk koji dolazi spolja, ali izvođenje teatra u starim gradovima, poput Avinjona u Francuskoj i ovog ovdje je za mene način da pokažemo da teatar pripada i sadašnjem trenutku i vijekovima koji su prošli. Za mene je privilegija da igramo ovdje.“

Dramaturškinja Katja Faišku je rekla da joj je nastup u Crnoj Gori bio poseban upravo zbog toga što su glumice igrale pred svojom publikom.

“Nisam bila u Francuskoj, ali razlika između Portugala i Budve jeste u jeziku koji mi je u glavi dok gledam. Tamo sam znala kako će publika reagovati, jer su to ljudi koje poznajem. Ovdje ih ne poznajem, ali osjećam njihovu energiju, jer su glumice sada u svojoj zemlji, pred svojom publikom, i mislim da je zbog toga energija potpuno drugačija. Bila sam presrećna što su ovdje, u ovom gradu u kom radim, i što imam priliku da ih gledam kako izvode predstavu upravo ovdje.“

Na pitanje kako je publika u Portugalu reagovala na predstavu, Faišku je odgovorila da joj je mnogo žena prišlo nakon izvođenja da joj kažu kako ih je predstava duboko dirnula.

“Osjetile su da su predstavljene na sceni, da su prepoznale dijelove sebe u ovim pričama, iako su znale da je veći dio istraživanja rađen ovdje. Povezale su se sa skoro svim temama koje su prisutne u komadu. Mislim da svaka žena može da se pronađe barem u nekom dijelu teksta i to je za mene veoma lijepo. Predstava je bazirana na motivima “Skočiđevojke”, ali ona je univerzalna. Ljudi se danas mogu povezati s njom i zato što koristimo TikTok, Instagram, heštegove, savremene elemente. Zbog toga mislim da čak i mlađi mogu da se pronađu u ovom komadu.“

Glumica Marija Liješević, rekla je da joj je izvođenje pred domaćom publikom bilo uzbudljivo i zahtjevno.

“Ne mogu da poredim našu i stranu publiku, zato što ovdje nema jezičke barijere. Sve se razumije i ovo je zapravo najiskrenije, jer ljudi reaguju, učestvuju. U Portugalu i Francuskoj jeste bilo učešća, ali ovdje je drugačije. Trema je nestala čim sam izašla na scenu jer sam bila sa svojim ženama, predivnim osobama. Zahvalna sam što igram s njima. Volimo se, šalimo se, i zajedno uživamo u predstavi. Nadam se da ste i vi uživali, jer nam je to bilo najbitnije. Ne znam kako ljudima da objasnim ovu predstavu jer nije klasični teatar. Potrebno je više mašte. Ima fragmentarnu strukturu, nije linearna. Rađena je po motivima “Skočiđevojke”, ali ne po tekstu. Nema klasičnog razvoja, potpuno drugačije”, kazala je Liješević te je otkrila nešto više o samom procesu rada.

“Mi smo tokom procesa dodavale svoje ideje, objašnjavale kako stvari funkcionišu kod nas. Mislim da su autori kroz to upoznali našu kulturu, a valjda smo i mi njihovu. Saradnja je bila sjajna, stvarno dragocjeno iskustvo”, zaključila je Liješević.