Praznik je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.

Vjeruje se da na Preobraženje sunce okreće leđa ljetu, a osmehuje se zimi. Dan postaje sve kraći, zmije i gušteri vraćaju se u svoje brloge, a laste se pripremaju za jesenju seobu. U nekim rodopskim selima postoji verovanje da na taj dan Bog "pribraznuva" (pravi ili spušta brazdu) sa neba kao znak da je došlo vreme za setvu jesenjih kultura.

Vjeruje se da uoči praznika na nebu se otvaraju "Božja vrata" na kojima se pojavljuje Bog i ispunjava želje, baš kao i za Bogojavljenje.

U nekim mjestima majke tjeraju djecu da gledaju u zvezdano nebo kako ne bi propustila trenutak zdravlje i blagostanje.

Zato, pogledajte nebo u ponoć i zamislite želju.

Isus, koji se preobrazio na Gori u prisustvu Mojsija i proroka Ilije, najavio je nebesku snagu nove vere i svoju ulogu Cara nad carevima koja nadilazi starozavjetne zakone i proroke.

Na ikonama Preobraženja, koje se nalaze na svakom ikonostasu pravoslavnih hramova, slika se Gospod Isus Hristos na Gori okružen svetlošću, sa Ilijom, Mojsijem i trojicom apostola koji uplašeni leže na zemlji.

Preobraženje pada uvijek u vrijeme Gospojinskog posta, pa su zato posne i pravoslavne trpeze.

U crkvi se osvještava grožđe i dijeli narodu u znak zahvalnosti Bogu na plodovima za ishranu. U krajevima gdje nema grožđa, osvještava se drugo voće, kao na primer jabuke.