Ilustracija, Foto: Pixabay

Da li se globalna nestabilnost odražava na rad čuvara objektivne slike naše planete – kartografa? Svi se sjećamo globusa sa časova geografije, ali i globusa sa kojim se Čarli Čaplin poigravao u filmu Veliki diktator, piše rts.rs.

No, u eri aplikacija poput Google Maps i Google Earth postavlja se pitanje da li proizvodnja ovakvih globusa uopšte ima smisla?

Globus – težnja da nađemo svoje mjesto u svemiru
U sjeveroistočnom Londonu gdje se oni i dalje proizvode, kažu ne samo da ima, već da u proizvodnji i sami koriste pomenute aplikacije.

Proizvođač globusa Piter Belerbi smatra da je Google Earth „zaprepašćujuće dobar“.

„Ne znam kako smo prije njegovog nastanka išta mogli da uradimo. Koristim ga svakodnevno i od nevjerovatne je pomoći u životnim prilikama. Međutim, Google Earth nas ne inspiriše. Ne pratimo slike ulica na toj aplikaciji, jer su fotografije sirove, bez nekog estetskog kriterijuma. Globus nas povezuje sa planetom na kojoj živimo“, ističe Belerbi.

Piter Belerbi smatra da je želja da kupimo globus u digitalnoj eri, odraz drevne težnje čovjeka da nađe svoje mjesto u svemiru.

Globus kao umjetničko djelo
Globusi firme Belerbi plod su velikog timskog i preciznog rada nekolicine umjetnika.

Šef proizvodnje Edi da Silva objašnjava da je sfera u svojoj suštini izuzetno izazovna.

„Prije svega zato što je ručni rad, a to uzrokuje mreškanja i nabore po površini. Uklopiti linije uporednika sa granicama država i svim natpisima dodaje još jedan sloj složenosti. Na ravnoj površini takvo poravnavanje je svaki put skoro savršeno“, kaže Da Silva.

Subjektivni globus
Iako bi ovakva slika naše planete trebalo da bude objektivna, svako od nas drugačije doživljava mapu svijeta.

Obično naše oko podsvjesno polazi od redosljeda, koji smo naučili u školi.

„Svaka država ima sopstveni ugao gledanja na mapu svijeta. Zato je kartografija suštinski izuzetno nacionalistička“, smatra proizvođač globusa Piter Belerbi.

Globus kao statusni simbol
Prvi čovjek prestižnog Muzeja istorije nauke Vipl u Kembridžu Džošua Nal voli da prati izradu globusa u sjeveroistočnom Londonu.

Smatra da je globus izgubio prvobitnu utilitarnu svrhu u navigaciji i obrazovanju.

„Globus je najčešće predmet prestiža i glamura. Njegova moć je veća od moći mape, jer on stoji u prostoru kao predmet prestiža i simbol znanja, erudicije i političkih interesa njegovog vlasnika“, objašnjava direktor Muzeja istorije nauke Vipl, Džošua Nal.

Vlasnici variraju od bogatih i slavnih, preko kolekcionara, do filmskih producenata.

Najjeftiniji globus košta oko hiljadu i po funti.

Najveći model, Čerčil, prečnika 127 cm, dostiže vrtoglavu cijenu od sedamdeset devet hiljada funti.

Globus po političkoj mjeri kupca
Sve nestabilnija geopolitička slika, ali i lokalne zakonske regulative, odražavaju se na želje kupaca.

Piter Belerbi ističe da za kinesko tržište Tajvan mora da bude označen kao kineski Tajpej samo da bi globus prošao carinu.

„U Indiji mogu da završim u zatvoru na šest mjeseci ukoliko ne nacrtamo granicu sa Pakistanom onako kako je vidi vlada u Nju Delhiju“, tvrdi on.

Kao što smo vidjeli, svi globusi su jednaki, samo su neki, da parafraziramo Džordža Orvela i njegovu Životinjsku farmu, jednakiji od drugih.

(RTS)