23-05-2019

Konačno i kod nas: Plastične kese idu u zaborav

Plastične kese odlaze u zaborav i crnogorski potrošači će ubuduće iz marketa i sa pijace kupljenu robu nositi kao nekad – u pletenim korpama, platnenim cegerima ili papirnim vrećicama.

Konačno i kod nas: Plastične kese idu u zaborav | Radio Televizija Budva

Tako bi mogla da izgleda skora budućnost ukoliko bude usvojen Predlog zakona o upravljanju otpadom, koji je na radnoj grupi i u koji su “Vijesti” imale uvid.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) u avgustu je organizovalo javnu raspravu na Nacrt zakona. Nakon toga, tekstu Nacrta dodano je nekoliko članova, među kojima i zabrana plastičnih kesa “koje se koriste za stavljanje robe na raspolaganju potrošaču”. Plastične kese, kako se navodi u Predlogu, biće dozvoljene samo ako je u pitanju ambalaža u koju se proizvod pakuje, te ako je upotreba takvih kesa “neophodna iz bezbjednosnih razloga”. Takva ambalaža, kako je predloženo, trebalo bi da bude zabranjena šest mjeseci od dana stupanja na snagu zakona.

Predlog zakona predviđa i prekršajne kazne od hiljadu do 40 hiljada eura za pravna lica, ali za ona koja prodaju, a ne i ona koja stave na tržište plastične kese za jednokratnu upotrebu.

Nacrtom zakona je, prije javne rasprave, umjesto zabrane bilo predviđeno da od početka 2020. bude uvedena naknada za određenu vrstu kesa, te da država pet godina kasnije smanji nivo godišnje potrošnje na najviše 40 laganih plastičnih kesa po osobi, što je plan Evropske unije, gdje je predviđeno da od 1. januara sljedeće godine broj plastičnih kesa bude ograničen na 90 po stanovniku, odnosno 40 od 2025. godine.

Prema podacima inicijative #očistime, čija peticija za zabranu plastičnih kesa je u toku, svaki građanin Crne Gore koristi oko 730 plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu godišnje.

Inicijativu za zabranu plastičnih kesa prije dvije godine pokrenula je organizacija Zero Waste Montenegro (ZWM). Oni su u julu, 2017. pokrenuli nacionalnu peticiju sa zahtjevom za ukidanje plastičnih kesa, te već početkom septembra iste godine, nakon što su predali 3.000 potpisa crnogorskih građana, dobili odgovor nadležnih i uvjeravanja da je Crna Gora spremna za promjenu. Nezadovoljni što se u praksi ništa nije događalo, u saradnji sa inicijativom #očistime prije nekoliko mjeseci su pokrenuli novu peticiju. Za zabranu plastičnih kesa prije nekoliko dana su se izjasnili i iz Građanskog pokreta URA.

Novim zakonskim rješenjem, ako bude prihvaćeno, osim zabrane plastičnih kesa, od 2025. će biti zabranjeno i korišćenje niza drugih jednokratnih proizvoda od plastike. Tako će biti zabranjena upotreba štapića za uši, osim onih koji se koriste u medicinske svrhe za uzimanje brisa; biće zabranjena upotreba plastičnog pribora za jelo, tanjira, slamčica… Predviđena je i zabrana plastičnih flaša koje nisu proizvedene od najmanje 35 odsto recikliranog materijala, odnosno onih flaša koje ne mogu biti reciklirane.

Biće dozvoljena upotreba nekih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, uz uslov da na njima postoji oznaka o načinu odlaganja, te poruka o negativnim uticajima na životnu sredinu koji nastaju zbog nepropisnog odlaganja otpadnog proizvoda…

Evropski parlament je u martu glasovima većine poslanika glasao za direktivu kojom se od 2021. godine zabranjuje stavljanje na tržište predmeta od plastike za jednokratnu upotrebu.

Crnogorski Predlog zakona o upravljanju otpadom predviđa i uvođenje depozitnog sistema vraćanja otpadne ambalaže. U pitanju je sistem kakav se decenijama primjenjuje za određene brendove piva, ali ne uključuje plastične flaše za vodu i bezalkoholna pića ili druge vrste stranih brendova.


Iz ZWM podsjećaju da su dio tog sistema nekad bile i flaše za vino i mineralnu vodu, ali da je njihovo prikupljanje odavno obustavljeno. Iznos depozita, prema Predlogu zakona o upravljanju otpadom, ne može biti veći od 30 odsto od iznosa prodajne cijene proizvoda. Previđeno je da Vlada za depozitni povratni sistem može da osnuje privredno društvo sa svojstvom pravnog lica. Iz ZWM objašnjavaju da u sistemu povraćaja depozita, troškove reciklaže snose proizvođači i potrošači, a ne država i poreski obveznici.

Izvor: Investitor