23-08-2023

Predstava o Mitrofanu Banu 25. avgusta u Budvi

Predstava „Čovjek visine“ autorke Ane Đorđević, po predlošku Marka Kentere, a u režiji Jane Maričić, biće izvedena na 7. festivalu Ćirilicom u petak, 25. avgusta u 21 čas na sceni između crkava u Starom gradu Budve.


Foto: JU Narodna Biblioteka Budva

Uloge su povjerene Bojanu Žiroviću (u liku Uroša Predića) i Nebojši Milovanoviću (u liku Mitrofana Bana) koji nam pričaju priču o izmišljenom susretu mitropolita Mitrofana Bana i slikara Uroša Predića. Kostime za predstavu je radila Adrijana Pajić. Predstava je premijerno izvedena na prošlogodišnjem festivalu Ćirilicom u produkciji Narodne biblioteke Budve i izvršnoj produkciji beogradskog BEOART-a uz pokroviteljstvo Turističke organizacije Budve.


Foto: JU Narodna Biblioteka Budva

Autorka teksta Ana Đorđević navodi da je drama „Čovjek visine“ inspirisana životom NJegovog Visokopreosveštenstva Mitrofana Bana (Grbalj, 1841-Cetinje, 1920). „Ona je bazirana jednim delom na autobiografskim spisima objavljenim pod nazivom „Životopis ili Uspomene iz života Mitropolita Mitrofana Bana“, a drugim na fikciji. Radnja dramskog teksta smeštena je u Cetinjski manastir, i dešava se 1920, nekoliko meseci pred smrt Mitrofana Bana. Ona opisuje u potpunosti izmišljen, ali moguć, susret samog Mitropolita sa slikarem Urošem Predićem, povodom obnove kapele na Lovćenu, i sukoba mišljenja u vezi sa načinom na koji bi se ona izvela, između kralja Aleksandra Karađorđevića i pravoslavne crkve.“


JU Narodna Biblioteka Budva

Rediteljka Jana Maričić navodi da su jedni, prije 100 godina, neposredno poslije Velikog rata, vjerovali u napredak nakon užasa, dok su drugi usljed ratnih trauma bili oprezni uz gorčinu i pesimizam. „Ni danas ne znamo koji su bolje znali, znamo samo da je mir i za jedne i za druge kratko trajao. U takvim okolnostima velike ličnosti malih naroda deluju apsurdno beznačajno, istorijski neprimetno. Ipak, ostaju sećanja na njihove ideje, predviđanja, strahove, koji se ni po čemu ne razlikuju od govora zapamćenih mislilaca. Zato se valja podsetiti na ono što imamo i one koje smo imali. A njihova zapitanost ostaće i naša: da li trajanje i opstanak znače razumeti vreme i promene, ili sačuvati izvorni trenutak pripisujući mu večnost.“