"Prepoznatljivo i veoma cijenjeno ime ovdašnje književne kritike, mr Zora Jestrović, najnovijim esejističkim djelom U zapisanom je sigurnost, nastavlja da mapira put savremenih literarnih tendencija ukazujući temeljno i predano na bitne momente najnovije književne produkcije na srpskom jeziku, istodobno iskazujući podjednako interesovanje kako za umjetnički, tako i za naučni tekst" – istakao je mr Aleksandar Ćuković, recenzent knjige u kojoj je Jestrović sa kvalitetom izvrsnog književnog kritičara i teoretičara obradila neke od najzačajnih naših stvaralaca poput: Dušana Đurovića, Borislava Pekića, Nova Vukovića, Isaka Kalpačine, Buda Simonovića, Igora Marojevića i drugih.

"Stara mudrost kaže da je dobar i savjestan učitelj sličan svijeći, jer sebe troši dok drugima osvjetljava put. On je temelj i pokretač i svih budućih znanja i saznanja. Moji veliki učitelji, akademici i profesori Univerziteta, doživotni naučni radnici – Zoran Konstantinović i Radomir V. Ivanović, bili su poput svijeće koja se osvjetljavanjem puta drugima nije trošila, već uvijek obnavljala i nadrastala sopstvenu veličinu" – istakla je autorka Zora Jestrović u Posvećenim riječima dvojici svojih izuzetnih profesora ističući da je "susret sa njima bio susret sa profesorima najviših naučnih vrijednosti, ali i sa ljudima povišenih etičkih vrijednosti."

Zora Jestrović (rođ. Poznić) završila je Filozofski fakultet (grupa za jugoslovenske književnosti) u Novom Sadu (1976). Na istom Fakultetu je magistrirala 1995. godine sa tezom „Poetika fragmentarne proze Mihaila Lalića“, koju je u redigovanom obliku objavila pod istim naslovom u knjizi „Poetika fragmentarne proze Mihaila Lalića“ (1996).

Po završetku studija odmah je radila kao srednjoškolski profesor u Novom Sadu. Iz porodičnih razloga život i rad nastavlja u Crnoj Gori. Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore dodijelilo joj je zvanje višeg pedagoškog savjetnika (1999).

Dobitnica je najznačajnije opštinske nagrade grada Pljevalja "20. novembar" za poseban doprinos razvoju i izgradnji pljevaljske društvene zajednice i njenih dobara. Dva puta je nominovana za najznačajniju društvenu nagradu "Oktoih", za izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Bila je član redakcije „Mostova“, jednog od najstarijih crnogorskih časopisa za književnost, umjetnost i kulturu (1969), a potom i njegov glavni i odgovorni urednik (2000–2005). Radila je u više žirija za dodjelu književnih nagrada među kojima su prestižne: "Tipar" (za satirično-humorističku književnost, Pljevlja) i "Meša Selimović" (velika jugoslovenska nagrada, Beograd).

Učestvovala je u radu više naučnih i književnih skupova, nacionalnog i internacionalnog tipa. Uradila je desetine recenzija, a njeni radovi su štampani u zbornicima CANU, zatim različitih Univerziteta, književnim časopisima, periodici i dnevnim novinama. Skoro cio život se bavi i slikarstvom.
Izdavači njenih knjiga su: Međurepublička zajednica za kuturno-prosvjetnu djelatnost, Pljevlja (Poetika fragmentarne proze Mihaila Lalića, 1996), Nacionalna biblioteka Crne Gore "Đurđe Crnojević", Cetinje (Knjigom o knjigama, 2017) i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica (Književna sudnica Mihaila Lalića - Autokritika revolucije, 2019). Član je Udruženja književnika Crne Gore.

Knjigu U zapisanom je sigurnost, u znak dužne zahvalnosti za sve vrste podrške na njenom profesionalnom putu, posvetila je svom pokojnom suprugu – prim. dr Miloju Đ. Jestroviću, pedijatru.