Foto: Putokaz.me

"Dolazeći od ulaza na Goricu do Mediteranskog vrta razmišljao sam kako je vidljiv uticaj čovjeka na prostor koji ga okružuje. On uvijek može da nam da mnogo a da ne moramo da gradimo", kazao je Iković.

On je predavanje održao u Zelenoj učionici u Mediteranskom vrtu, u okviru projekta „Green point“ koje vode „Udruženje ljubitelja Gorice i prirode“ u saradnji sa udruženjem biologa „Cellula“, pod pokroviteljstvom EU preko javnog poziva “Povećanje svijesti o ekološkim i klimatskim politikama“ koji je raspisala Uprava javnih radova.
Iković je brojnim prisutnim je govorio o tri vrste gmizavaca, ističući one prema kojima imamo najviše predrasuda a to su zmije.

U Crnoj Gori živi 12 vrsta smija od kojih su samo tri otrovne a to su poskok, šarka i šargan.

Poskok živi od primorja do Podgorice i može se vidjeti na Gorici, šarke su na preko 1000 metara nadmorske visine, a najčešće na južnim stanama planina se može naći šargan, otrovnica koja je najugroženija u Evropi jer joj ljudi otimaju staništa.

Od ujeda poskoka se ne može umrijeti i zdrav čovjek ima 48 sati da ode do ljekara, rekao je Iković, koji je na kraju predavanja i objasnio kako treba postupati nakon ujeda.

On je prisutnima objasnio kako da razlikuju otrovnice od neotrovnih – otrovnice imaju cik cak šare koje su jasno definisane i vertikalne zjenice. Poskok se može lakše prepoznati jer ima i rog.

Od ujeda šargana možete dobiiti glavobolju ili osip ili možda mučninu, jer njegov otrov nije ni približno jak kao kod šarke i poskoka,

Nijedna zmija, otrovna ili neotrovna neće prva napasti čovjeka, rekao je on, jer se one bolje ljudi više nego ljudi njih.

"Napadaju nakon upozorenja i samo zbog odbrane", rekao je Iković.

On se osvrnuo i na obrazovni sistem koji bi trebalo da razbija strah i predrasude o zmijama. Osim nastavnika biologije koji poznaju način života i značaj i osobine ovih gmizavaca, Iković smatra da i ostali nastavnici treba da utiču na to da se odnos prema zmijama promijeni.

"Nekada je nastavnik biologije, na primjer, mogao da ispravlja gramatičke greške đaku. Tako bi i bilo koji natsavnik morao da djeci objašnjava i omogućava, ukoliko je u prilici da smanje strah od zmija", rekao je on.

Strah od zmija može biti koristan jer nas čini opreznijim dok smo u prirodi, Međutim ako je prenaglašen, može da utiče na kvalitet života i ponašanje ljudi, objasnio je Iković

"Ja sam strah od zmija prekinuo na fakultetu, malo po malo, prvo učenjem i upoznavanje, prvo sa neotrvnim zmijama polako a onda i sa otrovnim. Znanje je važno", kazao je on.

On je prisutnima razbio i zablude da zmije vole da su na suncu. One se sunčaju samo kada vare hranu ili im je potrebno da se zagriju. Vole sjenovita mjesta topla. Dišu preko kože i tako i vodu uzimaju, pa se mogu vidjeti pored rijekaili u vlažnim staništima.

"Ukoliko je vidite, bez naglih pokreta, ili je zaobiđite ili se lagano povucite nazad, jer zmija vas vidi samo kao siluetu i prati pokret. Kada se povuče, prema nazad znači da se odmiče kako bi uhvatila zalet za napad. Ovo se dešava samo u slučaju ako je ugrožena", objasnio je Ikovič.

Kazao je i da poskoci najčešće ujedaju tako da ne ubrizgavaju otrov i da je to ujed upozorenja, a ako osjete da napadač ne odustaje i da će ga napasti, onda će ujesti ovog puta sa otrovom.

"Zmije otrov koriste samo da bi umrtvile i ulovile plijen. Međutim ako je napadnuta, ona odlučuje da potroši otrov i da dugo nakon toga bude gladna, jer je to jedini način da preživi", rekao je Iković.

Drugi dio je posvetio neotrovnim zmijama i naveo da ih u Crnoj Gori ima 12. To su uglavnom smukovi, od kojih su neki veoma rijetki i traženi među kolekcionarima kao što je šareni leopardski smuk.

Bjelouška, mrki smuk, balkanski smuk, ribarica, sljeparica, mačija zmija, livadski i šumski smuk, prugasti smuk.
Neke od njih ljudi često miješaju sa poskokom ili šarkom pa ih ubijaju. Smukovi su korisni u domaćinstvima jer kontrolišu najezde glodara. Oni mogu daujedu ali nemaju otrova, a brane se glasnim šištanjem koje uplaši napadača. Neke vrste kao četvoroprugasti smuk mogu da porastu do tri metra. Otrovnice su manje i imaju oko 40 cm, a poskok rijetko može da naraste do 70.

Četvroroprugasti smuk je poznat i kao kravosos jer se vjerovalo da uzima mlijeko od krava. Međutim, ova vrsta zapravo se hrani kokošijim jajima i može se vidjeti u kokošinjcima. Zna kada kokoške nose jaja i u to vrijeme se i pojavljuje, kako bi ih jeo topla. Prija mu toplota i zbog toga je često u štali među kravama, a da bi se ugrijao ponekad se obmota oko nogu krave, te je zbog toga i nastala ta legenda. Ukoliko ga uhvatite i on vidi da mu ne prijeti opasnost, opustiće se i obmotaće se oko ljudske ruke, samo kako bi se zagrijao.

Sve zmije su aktivne u rano jutro prije izlaska sunca i malo poslije toga. Ugrožene su ako nema hladovine i vlage i zbog toga se kriju preko dana.

"Ima ih i u gradovima jer one idu za hranom", objasnio je Iković.

Predlaže da se dvorišta i podrumi drže uredno i čisto, jer ako se ne kosi ili nagomilavaju stare stvari i otpad, tu se stvara idealno stanište za glodare, kojima se hrane.
Govoreći o strahu od zmija Iković je kazao da je postojala teorija da je on kod ljudi urođen. Međutim, straživanja su pokazala da djeca do 4. godine ne prepoznaju zmiju kao opasnst i da će krenuti prema njoj kao prema bilo čemu drugom.

"Dakle strah od zmija je naučen. Zapamtite da zmije nikada ne idu na čovjeka jer se uvijek sklanjaju", istakao je Iković.

On je ponovio da se o zmijama ljudi moraju edukovati i da nijesu tolika opasnost kao što se vjeruje. Iznio je podatak da je u Crnoj Gori od 1945 do 1995 zabilježeno samo 4 smrtna slučaja od ujeda zmije. Tri su bile starije osobe koje su već imale određene bolesti, a četvrto je bilo dijete koje nije odvedeno kod ljekara, jer se slučaj dogodio na selu a roditelji su pozvali ženu kojaje bajala i na taj način probala da ga liječi.

"Odlaksom kod ljekara će se sigurno spriječiti loš ishod. Važna stvar je da se serum nikada ne daje na svoju ruku, jer može da izazove anafilaktički šok od kojeg se sigurno umire, i zbog toga ga prepisuju samo ljekari", rekao je Iković.

Veoma zanimljivo predavanje o gmizavcima upotpunio je i sa pričom o gušterima i kornjačama. Ipak zmije i naš život sa njima su izazvali najveće interesovanje prisutnih.