U organizaciji Igara malih zemalja Evrope učestvuje 350 volontera, od kojih je 30 iz inostranstva, iz skoro svih djelova svijeta.

“S obzirom da kod nas svijest o volonterizmu nije na visokom nivou, trudimo se da to ispravimo. Broj volontera na Igrama govori da mladi u Crnoj Gori to žele, ali najveća prepreka bili su ispiti u školama i na fakultetima koji predstoje i za koje moraju da se spremaju“, kazala je Portalu RTCG jedna od koordinatorki volontera Ksenija Kovačević.

Iako je centralno mjesto održavanja Igara u Budvi, mali broj volontera iz prijestonice turizma se javio da pomogne održavanje sportskog dogadjaja u njihovom gradu, svega njih 15. A u Budvi je najviše volontera – 180.

“Mladi u Budvi nijesu bili zainteresovani u dovoljnoj mjeri pa smo morali da dovedemo volontere iz ostalih crnogorskih gradova”, navela je Ksenija.

Volontere su regrutovali oko godinu dana, obilazeći srednje škole i fakultete, i do početka Igara prijavio ih se dovoljan broj kako bi sve funkcionisalo kako treba.

“Volonteri su zasta sjajni, veoma se trude i spremni su da pomognu i više nego što je u njihovoj moći”, ističe Ksenija.

Volontiranje na sportskim takmičenjima se u mnogome razlikuje od samog koncepta volontiranja, jer je, kako kaže, jako dinamično. Volonteri na Igrama malih zemalja su adekvatno obučeni pred početak takmičenja i ovo je prilika da se stvori baza ljudi koji će biti fokusirani na sportski volonterizam na budućim velikim takmičenjima.

“Tačno se znaju pozicije volontera i u sektoru u kojem su raspoređeni znaju tačno šta treba da rade”, navodi Ksenija.

Dobrobiti od volontiranja su brojne.

“Svakako da je to iskustvo koje se ne može zaboraviti i koje se ne može platiti novcem, uspomene koje će imati za cijeli život, a i ljeto će im početi zanimljivo“, naglašava Ksenija.

Idealni volonter, kako je navela, treba da ima dobru volju, da bude spreman da pomogne i da bude vrijedan.

“Na Igrama je bitno i da ima osmijeh i da priredi dobru dobrodošlicu”, dodala je.

Na Igrama su volonteri i iz mnogih evropskih zemalja, poput Poljske, Austrije Rusije, Estonije, Azerbejdžana, Ukrajine, Moldavije, Francuske, susjedne Hrvatske, ali i dalekih Sjedinjenih Država i Australije.

U Budvi je 26-godišnja Marija Popova iz Estonije, koja je u timu zaduženom za medije.

Prije pet godina je počela da se bavi volontiranjem, većinom na sportskim događajima. Prošle godine je volontirala na Mediteranskim igrama u Španiji, a ranije na džudo takmičenjima, bijatlonu, skijanju…

Motiv joj je da upoznaje nove ljude i stiče nova iskustva koja u rodnom mjestu ne može.

“Otkako sam prvi put volontirala ne mogu da prestanem. Tako putujem i upoznajem nove ljude i atmosfera među ljudima je uvijek fantastična. Možete da radite za platu ili ovako volontirate, nekad nedjelju dana, nekad i mjesec, i da to radite skoro cijeli život“, poručuje ona.

Kaže da joj je lijepo u Crnoj Gori i primjećuje da su ljudi druželjubljivi i da svi ulažu mnogo napora da cijeli dogažaj prođe u najboljem redu.

Nemanja Dragišić i Mila Braković, 17-godišnjaci iz Podgorice, su domaćini odbojkaških reprezentacija Islanda i Kipra.

“Ranije sam volontirao na jednom rukometnom takmičenju, gdje sam upoznao mnogo ljudi i stekao mnogo poznanstva, i to druženje i iskustvo je nešto što me najviše motivisalo da se prijavim i za Igre malih zemalja“, kazao nam je Nemanja.

Osim druženja, dragocjeno je i znanja koje se stekne, saglasni su Nemanja i Mila.

“Tokom volontiranja otkrijemo da smo vješti u nečemu u čemu nijesmo ranije mislili da jesmo, učimo da se snađemo u nekoj situaciji što nam pomaže kasnije kroz život“, ističe Nemanja.

Volontiranjem se čovjek osjeti korisno i mladi ljudi nauče da izvršavaju svoje obaveze.

“Volim da radim nešto korisno i pomažem drugima. Osjećam se počastvovano što sam dobila ovu poziciju, potrebna je velika odgovornost i ozbiljnost”, kaže Mila.

Volonteri na Igrama malih zemalja Evrope su uglavnom mladi, srednjoškolci i studenti, ali tu je i Irma iz Austrije koja ima 74 godine.

Izvor: reprezentacija.me