Foto: Privatna arhiva)

Interesovanje za ovu vrstu zanata traje dosta duže, a Jovana Bulatović se s ponosom prisjeća svoje pokojne tetke, koja je i osnovala ovu radionicu.

“Moja pokojna tetka Marijana se godinama bavila izradom narodne nošnje“, priča Bulatovićeva i dodaje da se žene u njihovoj porodici godinama bave vezom, heklanjem i pletenjem.

Ona kaže da nije bilo zahtjevno probuditi ljubav prema ovoj vrsti posla, gledajući starije članove porodice kako uživaju u njemu.

Bulatovićeva navodi da je kod njih u radionici najtraženija ženska (svečana) nošnja, ali da postoji interesovanje i za ostale sa prostora Crne Gore.


(Foto: Privatna arhiva)

“Za izradu narodne nošnje se uglavnom koriste vunena čoja, pamuk, svila, pliš i srma (konac za vez)“, objašnjava sagovornica i dodaje da je veliki problem u ovom poslu nabavka materijala.

“Određene materijale je nemoguće naći na teritoriji Crne Gore, uglavnom iste nalazimo u Srbiji, Grčkoj i Italiji“, saopštava ona.

Mlada rukatnica ističe da je za izradu ženske svitne nošnje potreban period od jednog mjeseca ili čak dva, dok za mušku nošnju tri do četiri mjeseca.

“Crnogorska svečana nošnja je jedna od zahtjevnijih za izradu zbog svog bogatstva zlatovezom, koji se u našoj radionici radi ručno“, opisuje Jovana Bulatović.


(Foto: Privatna arhiva)

Radionica porodice Bulatović sarađuje kako sa domaćim, tako i sa regionalnim KUD-ovima.